Dobojlije u dijaspori: Jasna Baljic – Prskalo POSLOVNA ZENA GODINE U SVEDSKOJ |
-
A sada dodjeljujemo prvu nagradu u iznosu od 20.000
kruna! – objavljuje voditelj, dajuci glasu jos jedan takt uzvisenog,
svecarskog raspolozenja: - Poslovna zena godine u komuni Halmstad za 2004-tu
je…Jasna Baljic – Prskalo !!!
Jasna Baljic – Prskalo : poslovna zena godine Sa
razglasa u tom trenutku, vjestom rezijom izmajstorisana, zagrmi pjesma Tine
Turner “Simply the best” (“Jednostavno najbolja”), a zagrijanih 450 ruku
gromoglasno zapljeska u odusevljenju. Bogo blagi! Srce hoce da iskoci od uzbudjenja i radosti, ali zena godine, nasa Dobojka,
nasa Jasna kao kakva iskusna zvijezda, smirena i sa njenim prekrasnim
osmijehom na licu prima diplomu, kovertu sa cekom i cvijece, prilazi
mikrofonu i bez muke na tecnom svedskom (o moze li svedski biti tecan?) reci
ce: -
Nisam se nadala bas najvisem priznanju, a ono me je toliko obradovalo!
Zahvalna sam svima, posebno muzu Braci, sinu Matiji i mojim radnicama
Camilli, Annah, Dragani i Matildi…Novac koji sam
dobila nece nista promijeniti u mom zivotu. Zadovoljna sam svim sto sam vec
ostvarila, ali nista za mene nije vaznije od licnog zivota i porodice.
Bravo
Jasna !!!Aplauz iz dijaspore nije mogao doprti do
Svedske u istom trenu, ali evo dolazi kao cunami u valovima iz najdaljih
krajeva, gdje god ima nasih. Svedske novine su danima pisale a i televizija
je snimala da svijet vidi kako upornoscu i radom za samo 12 godina, pojedinac
moze svoju izbjeglicku sudbinu sa svoja dva cemerna kofera u dvije ruke,
preokrenuti u biznis vrijedan preko milion kruna. Jasna Baljic – Prskalo je
vlasnica Frizerskog salona “Sjavfallet” koji, tacnije, pravi godisnji promet od milion i po kruna. Poslovnim i uljudnim Svedjanima bice
tesko objasniti kako je “poslovna zena godine 2004.”
u njihovu zemlju dosla slucajno 1992., natjerana nuzdom i otjerana ratom. Nece
oni, znamo, trositi emocije na slike koje stizu odnekud iz dubine uspomena,
iz Doboja. Ali, neka je nama srce puno i neka imamo sa kime podijeliti radost
i sjecanja. - Ja sam rodjena u Doboju 17. decembra 1962. godine, ali sam djetinjstvo provela u
Stocu, na obali Bregave, najljepse rijeke na svijetu. Mama Ruza mi je
Bosanka, a tata Ahmet Hercegovac, tako da sam ja prava be-ha kombinacija –
smije se Jasna, uvodeci nas u svoju biografiju. – Jedno ljeto osamdesetih
bila sam u posjeti kod moje tetke u Doboju i tada smo se Braco i ja upoznali.
Bila je to ljubav na prvi pogled (ne prestajemo se gledati jos uvijek!). Nakon
par godina zabavljanja, selim se iz Stoca za Doboj. Braco i Jasna (Foto: Tipura) U
albumu dobojskih slika Jasnu mozete zateci u Ulici Ismeta Kapetanovica broj
27. Tu je bio njen Frizerski salon “Figaro”. - Bila je “Figarova” reklama na
Radio-Doboju koju je govorila spikerica Sladjana Kojadinovic, a osmislili su
je ona i nas prijatelj Slavko Rebic. Bila sam takodje angazovana sa Lidijom
Zaric i Ibrahimom Dzaficem – Bajom u njihovim modnim revijama, kojih se rado
sjecam… Ono sto bih htjela zaboraviti je 1992.godina i rat. - Moj je zivot, kao i mnogih drugih
koji su morali sve napustiti, bio tezak. Ovdje, u novoj domovini, trebalo je
krenuti od nule. Platila sam da bi iz zatvora
izbavila muza Bracu i sa tada sestogodisnjim sinom Matijom nasla sam se u
prihvatilistu u Sundsvallu. Dosli smo u Norrland i to je za nas juznjake bilo
kao Sjeverni pol. Nismo mislili ostati. Vjerovali smo da je to samo
privremeno, dok rat prodje… Sudbina je, medjutim, drugacije htjela. Cekali
smo 16 mjeseci na dozvolu boravaka. Nisam mogla bez rada i kao frizerka
zaposlila sam se vec 1995. u Sundsvallu. Tri godine
kasnije dosli smo u Halmstad, gdje je sve pocelo sa vlastitim salonom
“Sjalvfallet”. Zaposleni u Frizerskom salonu
“Sjalvfallet” -
Veliku podrsku pruzila mi je Gunila Halberg. Bez pomoci te Svedjanke
vjerovatno danas ne bih imala sve ovo. Ona se putem firme Alma Foretag
Partners angazirala da dobijem kredit za otvaranje salona. Banka me u prvi
mah bila odbila…U pocetku sam radila sama, dan-noc. Bila
sam zeljna porodice. Nisam imala vremena ni za sta drugo, sem za musterije. Danas
je mnogo lakse i ljepse. Imam cetiri radnice. Lokal je u poslovnom centru
Halmstada a bavimo se njegom kose, pravljenjem frizura, sminkom. Tu je i
solarij, pa njega noktiju, piercing i
jos svasta
nesto. Dnevno nas posjeti
30 do 50 musterija. Stvarno radimo jako puno, a ja kao
vlasnica mozda i najvise, jer moram
biti uzor drugima. Malo imamo slobodnog vremena, ali ne propustamo i obavezno
stignemo na nas susret Dobojlija u Svedskoj. Braco
Prskalo, majstor centralnog grijanja, Dobojlija od
glave do pete, roditeljska kuca u Bolnickom prolazu, bavi se svojim zanatom i
u Skandinaviji. I njemu posao posve
dobro ide, a Jasna ga hvali kao motornu snagu koja svima u kuci daje volju i
podstrek. Marljive ruke Prskalovih stekle su kucu u Svedskoj, a nedavno su
kupili i stan u Makarskoj. Eto gdje ih na ljeto mozete pronaci: pod Biokovom,
u Stocu ili u Doboju! -
Bracini roditelji su u Hercegovini. Svekar (pojasnjenje: majstor Sara
Prskalo, bivsi poslovodja u “Montazi” a potom nastavnik prakticne nastave u
Srednjoskolskom centru) jos prije rata je u rodnom mjestu napravio
“vikendicu”, bolje reci kucu sa bazenom .Sanjao je
kako ce se tamo vratiti ( kao svi mi u dijaspori)
kada ode u penziju, obradjivati vinograd, praviti vino… San mu se osvario par
godina prije penzije i ne tako kako je planirao, ali dobro je sve sto se
dobro svrsi…Bracina sestra Tereza i zet Davor Kordic, sa dvije kcerke, su u
Cikagu. Moja mama je u Tuzli, a tata je umro 1993. Moja sestra sa porodicom
je u Americi, Utica, N.Y.
E za kraj ovog zapisa o uspjesnim Dobojlijama, moramo reci o jos
jednom uspjehu koji stize iz kuce Prskalovih. Tek sto su novine malo predahnule
pisuci o Jasni, stafetnu palicu preuzeo je sin Matija, koji sada ima 18
godina i koji je takodje dospio na stranice stampe. On je, naime, usao u
finale izbora za najljepseg muskarca Svedske “Sveriges man 2004.” i za dlaku mu je izmakla titula. Bilo je napeto do
posljednjeg momenta…
Matija Prskalo, kosarkas u
finalu najljepsih muskaraca Svedske
Show
je trajao skoro godinu. Matija je prvo pobijedio na regionalnom takmicenju za
Juznu Svedsku i usao u finale medju 20 najljepsih Svedjana. Njihove slike
objavljne su u najtiraznijem svedskom
magazinu. Citaoci su glasali kojih ce deset momaka na zavrsnu svecanost. Matija je
dobio ogroman broj glasova. Finale se odrzava na brodu sa osam spratova koji
krstari izmedju Svedske i Finske. Poznate licnosti sjede u ziriju koji
odlucuje ko ce predstavljati Svedsku na izboru sa muskarca svijeta u Kini ove
godine. Matija ulazi u uzi izbor od cetiri
kandidata. Ponovo je u sljedecem krugu – samo tri kandidata. Na kraju su samo
njih dvojica, a glasovi zirija su izjednaceni, nema pobjednika. Sta dalje?
Proslogodisnji pobjednik dobija tu nezahvalnu ulogu da odluci pobjednika…I on bira – po nasem sudu pogresno – i Matija osvaja
drugo mjesto. E nek se vala Svedska nagledala dobojske ljepote. Novine su o
tome pisale danima, novinare su prsti zaboljeli od
kucanja onih teskih svedskih slova…
Najljepsi
Svedjani: sa finalnog takmicenja za
naj-momka Svedske
Hej Matija, svaka ti cast! Posebno raduje saznanje kako nam je mladi
zemljak veoma marljiv i kako ove godine privodi kraju zavrsni razred sportske
gimnazije u Halmstadu. Citaocima da i ne pominjemo ko je medju najboljim
kosarkasima u dresu Varberga. Dosjetice se oni i bice im drago kako u dalekom bijelom svijetu
Dobojlije nisu repa bez korijena. Bice
im u isti mah i drago a i zao sto je nas mali grad podno Gradine bespovratno
rasuo svoje bisere sirom svijeta. Napisao Mirko Jelec
|
Nase
novine 2005 // www.tipura.com |