Aleksa Blagojevic - Izrael
MOJA
DRZAVA - MOJA PORODICA
|
|
Vremenom, Aleksa Blagojevic
se sve vise opredjeljivao i za kreiranje sopstvene informacije i reportaze,
dajuci kao novinar nesumnjiv doprinos “Informativnom pregledu” i drugim dokumentarnim i reportaznim
emisijama Radio-Doboja: Vijestima, “Nasoj tribini”… Aleksa Blagojevic se
apsolutno bio pronasao u ovom pozivu. Njegove osobenosti: druzeljubivost,
socijalnost i zaljubljenost u pjesmu, bile su pod okriljem novinarske
profesije na najplodnijem tlu na kome su svakodnevno nicala nova poznanstva i
druzenje sa ljudima. Gdje se danas Aleksa
Blagojevic nalazi?
-Evo me u Izraelu,u Asdodu, prelijepom luckom gradu. Moja malenkost jedna je od 22O
hiljada njegovih stanovnika, prosjecne starosti daleko ispod mojih godina. Povremeno
kupujem ovdasnje novine da bih osjetio samo miris stampe, a pisem, odnosno
javljam se, takodje povremeno iz Izraela za Prvi program Radio-Beograda. Dakle,
malo novinara jos uvijek je u meni, a pjesma je, na nesrecu, zastala negdje i
ne pusta ni glasa od sebe. Neprijatno mi s novim
jezikom, a moj maternji nikome ovdje nije zanimljiv. Pored ostalog, ovdje je
i suho vino sladunjavo, pa se Simson, Moise, Eli, Josi i Rafi mogu samo cudom
cuditi nekom bivsem Jugoslovenu zato sto mu ne ide pice i pjeva nesto bez
veze (Ljubav je samo rijec-ahava zot rak mila). Umjesto mojih razigranih dana
i dobrog drustva, i Silvinog, nekad manje-vise, strpljivog docekivanja u
pozne sate (Silva je moja supruga 29 godina), sada je na sceni Novi
poredak u kojem se moja malenkost povjerava svojim sinovima Sorelu i
Danielu, pretvara se u pamuk kada prica sa Ivanom, najljepsom
djevojcicom na svijetu i sve vise razumijeva zenu, ili se konacno predaje.
(Nekako istovremeno shvatih staru
pricu o ljubavi prema djeci svoje djece, na jednoj i cinjenici da nisi vise
niciji sin, s druge strane)
Ovdje sam se izborio za
ideju da moja Drzava bude moja porodica, a kuca, moja nezavisnost i
nesvrstanost, Komitet i Stranka – nase razumijevanje i nastojanja. Svako u nas
ima svoju odgovornost, nema Povjerenika. Uvazavam Simsona i Rafija i sanjam
moj Zavicaj. U Doboju imamo svoju teritoriju, nema vise Aprilskog mozaika,
Teatra u Magazi, Galerije, Glasa Komuna. Ni mladosti, uostalom. Mozda bude
neko novo mjesto, moze i dobra kafana , gdje bih rado zapjevao mojoj
jedinoj sestri kao Majci, s bracom, za uspomenu na roditelje. Mozda bude i neki Radio, neke
Novine. Moze biti, a ne mora.. U
medjuvremenu, lojalan sam gradjanin, ovdje, u Izraelu.,Placam
porez, osiguranje, stanarinu, struju i sve ostalo. I redovno glasam na izborima. Moji
do sada po pravilu
gube, ali se ne predajem. Pisem pomalo, i ne odricem se svojih
Prijatelja. Ni Otadzbine. Bosna se zove, da prostis. Pripremio Mirko Jelec
|
|
