Armin Halilovic - Stokholm, Svedska

NAJBOLJI PROFESOR NA UNIVERZITETU

Kung Tekniska Hogskolan - Kraljevski tehnicki univerzitet u Stokholmu

sa svojih deset hiljada studenata je najbrojnija i najveca strukovna, tehnicka, visoko-obrazovna institucija u Skandinaviji. Royal Institut of Technology, kako slovi u engleskoj verziji, ima nekoliko svojih odjeljenja. Evo nas na sjeveru Evrope u dvorani fakulteta KTH SYD. Svaki put u isto vrijeme, na kraju zavrsnog semestra, dvije hiljade studenata ovog odjela bira i proglasava najboljeg profesora godine. U uzem izboru su tri kandidata. Ko je najbolji univerzitetski profesor 2003. godine?

Voditelj pravi kratku psiholosku stanku pracenu ocekivanom tisinom iscekivanja.

-Najbolji profesor Kraljevskog tehnickog univerziteta Stokholm je - prof.dr.Armin Halilovic !!!

Amfiteatar se odjednom zatrese. Iz tajaca razlegose se ovacije i aplauzi.

Yeee!

Bravooo!

Nas Dobojlija Armin Halilovic, profesor matematike, vec po drugi put osvaja najlaskavije priznanje na najpoznatijem univerzitetu Skandinavije. Bio je prvi i 2001.godine. Mozda bi ga studenti birali za najboljeg svih vremena, ali po propozicijama najbolji profesor ne moze biti dvije godine uzastopno. Jos samo kad bi svedski studenti znali da je njihov omiljeni naj-profa dosao u njihovu zemlju - slucajno!

Kada je rat izbio u Bosni, Arminova supruga Biljana izasla je iz Doboja sa dvije kcerke, na sedmicu prije njegove okupacije. Boravili su jedno vrijeme u Beogradu, pa u izbjeglickom logoru u Subotici, da bi konacno krenuli ka Danskoj, gdje ih je ocekivala njihova vjencana kuma Fahrija Cehic, rodjena Atic. Putovali su do Poljske i stigli do male luke Svinousce, odakle su ocekivali trajekt za Kopenhagen. Htjelo se tako da trajekt za Dansku ne vozi svaki, vec svaki drugi dan, a oni su morali napustiti teritorij Poljske u roku od 24 sata! Jedini brod koji je isplovljavao toga dana plovio je za - Svedsku! Nije bilo druge, morali su ka neplaniranom odredistu. Zivotne puteve bosanskih izbjeglica odredivao je prst sudbine i igra slucaja...

“Na ljeto ne znamo gdje prvo da krenemo.Moji su svuda po svijetu.”- Sa bratom

Nerkom u Bernu. (Nerko, Azra, Armin i Hedi)

Armin je poceo raditi u Tuzli 1991.godine, kao docent na Elektro-tehnickom i Tehnoloskom fakultetu. U gradu soli zatekao ga je rat i nije se mogao pridruziti svojima. Dobio je papire i stigao u Svedsku tek 1994.godine. Supruga i djeca su prvu godinu boravili na jugu, na otoku Elandu, zajedno sa zemljakom Kasimom, bratom dr Rasima Bajraktarevica. Armin im se pridruzio nakon sto su presli u gradic Monsteras.

- Tu sam proveo godinu, uglavnom uceci jezik - prisjeca se Armin. -Poslije smo preselili u Stokholm. Pronasao sam u Stokholmskoj univerzitetskoj biblioteci svoje radove objavljene na engleskom u jednoj matematickoj publikaciji. Otisao sam sa tom knjigom na Kraljevski tehnicki univerzitet i zatrazio praksu, zbog jezika i eventualnog zaposlenja. Dobio sam odmah posao na Univerzitetu, ali prvo kao sest mjeseci prakse, da “poboljsam komunikaciju”. Vrlo brzo, nakon par mjeseci, dobijem ugovor na godinu dana, koji sam poslije producavao tri godine zaredom. Kasnije dobijem stalni posao na Univerzitetskom koledzu Gavle, u jednom gradu 150 kilometara od Stokholma. Prebacim se tamo i ostanem kratko, jer sam dobio bolju ponudu. Zanimljivo, zvali su me istovremeno cak sa tri fakulteta. Odlucim se za Kraljevski tehnicki institut, KTH SYD, jer je to odjeljenje Haninge u istom dijelu grada gdje sam stanovao, na pet minuta hoda. To nisam mogao odbiti. i, eto, i danas sam tu - sa titulom najboljeg profesora!

Sa bratom Cecom u Vasingtonu

Armin je, inace, rodjen u Zenici, gdje je kao beba proveo par mjeseci. Taman dovoljno da ga Zenicani uvrste na svoju Internet stranicu medju “svoje” najzasluznije i najuglednije gradjane. Na dobojskom webu ne mozete, medjutim, nista pronaci o njemu, cak ni e-mail adresu. Nasa posla!

Elem, Armin je kompletan svoj zivot proveo ispod Gradine. Po zavrsetku Gimnazije u kojoj je, treba li pominjati, briljirao kao najbolji matematicar, nastavio je studij matematike u Sarajevu. Profesor je postao 1977. nakon cega je predavao u dobojskom Srednjoskolskom centru. Magistarski rad odbranio je na zagrebackom Univerzitetu 1988, a dvije godine kasnije postao je doktor matematickih nauka. Disertacija je bila na temu Stieltjesovih integrala. Objavio je nekoliko zapazenih naucnih radova u zagrebackom Glasniku matematickom - internacionalno izdanje, koji su ga plasirali u americku bazu podataka i u svijet imena koja nesto znace na ovoj planeti.

- Stieltjesovi integrali se ne uce u redovnoj nastavi - pojasnjava profesor svoj doprinos matematickoj teoriji. -To je vrsta klasicnog integrala, koji su poslije drugog svjetskog rata neki americki i ruski matematicari prosirili na dvije apstraktne funkcije. Ja sam u tom pogledu otisao jos dalje, te prakticno i teoretski prosirio na multilinearne integrale sa vektorskim funkcijama u apstraktnom prostoru. To je nesto novo i to je moj mali doprinos matematickoj nauci: primjena multilinearnih integrala u multilinearnim jednacinama, posebno kad te funkcije imaju zajednicke tacke prekida, sto do sad niko nije istrazivao.

- Sada zaista nemam vremena. Puno radim i imam veliki fond casova, i na mom odjeljenju a i na drugim fakultetima. No, nastojacu i dalje istrazivati i napisati neke nove teoreme o toj vrsti integrala.

U posjeti Baltimoru: Armin sa suprugom Biljanom kod prijatelja Dobojlija

Bore i Sanje Duspare

Armin Halilovic je pronasao svoj cilj. Mjereno arsinima ljudskog bivstvovanja i trajanja, pametni ljudi izbore se sami za svoju srecu.

- Zadovoljan sam svojim zivotom u Svedskoj. Imamo sve sto nam treba. Supruga Biljana radi u Eriksonu. Kcerka Adisa(21) je prekinula skolovanje i zeli steci radno iskustvo. Upravo se nalazi u Madridu. Pohadja kurs spanskog. Mladja Amela(19) je zavrsila srednju i sada je izabrala neku umjetnicku skolu. Prvi semestar, o umjetnickoj fotografiji, odslusace u Marselju, u Francuskoj.

Kcerka Adisa, Biljana, Mira i Ceco

A evo kako to izgleda kad iz malog bosanskog grada, prstom sudbine budemo pomaknuti u globalno svjetsko selo:

- Kada dodje ljeto ne znamo gdje prvo da krenemo. Moji su svuda po svijetu. Brat Ceco je u Americi, u Aleksandriji kod Vasingtona, stariji brat Nerko je u Bernu, u Svicarskoj, a majka nam je u Trondhajmu u Norveskoj. Svuda smo, na sve cetiri strane svijeta, ali se opet rado (na)vratimo u Doboj. Nasu kucu u Ulici Milosa Kupresa (nekadasnji kafic “Capri”) i nase imanje iznad Carsije ne mislimo prodavati.Neka budu nas trag i nasa veza sa Dobojem.

Sa zavicajnih tema vratimo se ponovo matematici, njegovom zivotnom opredjeljenju:

- Matematika je jako siroko podrucje koje obuhvata vise vrsta. U Svedskoj, medjutim, najvise ih zanima tzv. primjenjena matematika. Npr. matematicko odredjivanje optimalnih rjesenja u teoriji slanja paketa preko mreza, prenosa signala i slike itd. I studiranje je drugacije nego u nas. Godina je izdijeljena u cetiri dijela, u kojima studenti imaju maksimalno dva-tri predmeta. Nakon predavanja, nakon tri mjeseca odmah imaju ispitne rokove.

-Radim kao profesor evo vise od 20 godina. Volim svoj posao. Na mom univerzitetu jako je velik broj studenata, te pet-sest profesora predaju matematiku, iste lekcije, istovremeno.Na mojim predavanjima sala je uvijek puna. Cuo sam, studenti pricaju da dolaze po sat ranije da zauzmu mjesto. Moze li za profesora biti veceg priznanja od toga? To je ono sto svakog predavaca raduje i daje mu motivaciju da radi jos predanije i bolje.

Ima matematicara koji su dobri, ali ne znaju pokazati djacima. Ali, ima i onih koji znaju pokazati, ali ne znaju matematiku. Najbolji su oni koji umiju i jedno i drugo. Armin Halilovic je medju njima.

Napisao Mirko Jelec

Nase novine 2005 // www.tipura.com