Promovisana knjiga Mirka Jeleča "Čekaonica za snove"

DOBOJSKI PLANETARNI PROJEKAT

Stihovima pjesnika Kasima Derakovića otvaraju se ukoričena vrata "Čekaonice za snove", novoobjavljene knjige dobojskog novinara Mirka Jeleča. Istim stihom počela je i njena promocija, na Gradini, 28. jula ove godine.

Kroz moje prste Bosna protiče
sa suncem, ribama i bregovima
pa, kao djetinstvo, lijepa otiče
sa snom zavičaja u očima...

Glumci Amaterskog pozorišta iz Doboja: Danko Savić, Mladenka Ostojić i Miroslava-Mikica Jerinić izveli su scenski recital, tumačeći "junake" iz knjige, Dobojlije rasute po svim svjetskim meridijanima. Bio je to dirljiv virtualni, ponovni susret sa Draganom i Amelom Bošnjak na Aljasci, Marjanom Martićem u Ekvadoru, rukometašem Niskom Halvadžijom u Kanadi, Ramajanom Hidić-Demirović u Americi, Sekom Dobrić, najljepšom ženom Belgije, univerzitetskim profesorom Arminom Halilovićem u Švedskoj, košarkaškim trenerom Zlatanom Prešićem u Rusiji, doktorom kineske tradicionalne medicine Jovom Dolićem u Australiji, Aleksandrom Djurićem, najboljim fudbalerom u Singapuru i sa svim ostalim likovima iz 70 reportažnih zapisa koji su u proteklih osam godina objavljivani na Tipurinoj web-stranici i u "Našim novinama".

Glumci Amaterskog pozorišta iz Doboja: Danko Savić, Mladenka Ostojić i Mikica Jerinić

"Čekaonica za snove" je svojevrsni dobojski planetarni projekat. Autor živi u Kanadi, objavljuje na web-portalu u Švedskoj. Priče su namijenjene novinama koje izlaze u Bosni, a piše o ljudima koji žive u više od 50 zemalja svijeta. Ilustraciju naslovne strane uradio je akademski slikar Jadranko Durmić, danas nastanjen u Minhenu. Recenzenti su u Doboju i na Floridi, itd. Knjiga je objavljena u ediciji "Razgori", kao peta po redu publikacija iz produkcije "Naših novina". Za izdavača, djelo je potpisao Fahrudin Kapetanović, a kompjutersku obradu i grafički dizajn majstorski je realizirao Ferid Mustafić. Štampana je u "Grafik-komercu" Jelah.

Mirko Jelec, autor "Čekaonice"

O ovoj nadahnutoj i emotivnoj zbirci reportaža Pavle Stanišić je u svojoj recenziji istakao, a gost iz Srbije, Časlav Vasiljević, novinar-urednik ondašnjeg "Glasa komuna" pročitao: "Zapisujući brižljivo i s ljubavlju nade, pregnuća i osjećanja mnogih Dobojlija, koji su krajem prošlog vijeka potražili spas u dalekom ”bijelom svijetu”, Mirko Jeleč je ovom knjigom napisao jedinstvenu reportažu o čovjekovoj sudbini. Ovo su zapisi o različitim ličnostima, o ljudima raznih generacija, zanimanja, opredjeljenja i preokupacija, ali, zapisani jednim iskusnim i prefinjenim novinarskim rukopisom, čine jednu veliku priču o svim bitnim životnim situacijama. To je priča o čovjeku. U njoj su sve ličnosti stvarne, ilustrovane najneposrednije – fotografijama, zatečene u istom vremenu u najrazličitijim krajevima svijeta. Zbog toga je to i vrlo originalna, neponovljiva slika savremenog svijeta, kroz koju teku lične priče, izbjegličke traume, borbe za opstanak u novim, nepoznatim uslovima i neizbježna sjeta sjećanja na zavičaj... Zbog tih sjećanja ovi zapisi predstavljaju i jednu od najintimnijih, najstvarnijih, pa i najpotpunijih i najpotresnijih monografija tog grada. U svim istoriografskim zapisima, putopisima, opisima... nema toliko Doboja koliko u ovim nenametljivim, dalekim sjećanjima."

Savo Petrović, drugi recenzent, takodje je izbjeglica. Danas živi u Sent Petersburgu na Floridi, a o knjizi kaže: "Svoju seriju čudesno lijepo napisanih tekstova, dugu gotovo cijelu prvu deceniju dvadeset i prvog vijeka, Mirko Jeleč tvori uporno i istrajno, pronalazeći dobojske bisere po cijelom svijetu. Ta generacija obrazovanih i pametnih ljudi, zatim njihova djeca, bukvalno su iznenadili Zapad svojim znanjem i ponosom, onim bogatstvom koje čovjek u sebi nosi...Sa poštovanjem prema sabesjednicima, Mirko Jeleč postavlja svakodnevna i jednostavna, ali važna pitanja: kako se ti ljudi osjećaju, kako žive, o čemu razmišljaju i šta dobro rade po bijelom svijetu. I kada čitate zapise o Dobojlijama koji su dosegli zvijezde u svom radu i životu i tako i sami postali zvijezde, prosto ne znate da li ste u snu ili na javi. Priče i reportaže Mirka Jeleča, sa svježim mislima i mirisima vremena u kome živimo, ispunjene su željama da ljudima bude bolje i da ljudi rade ono što i sami mogu: da budu bolji. Pisane su sa velikim srcem i sa puno ljubavi, oplemenjuju najljepšim vrlinama, blistaju same od sebe. I svijetle sa ljudskom porukom: ne zaboravite svoj jezik, rodno ognjište i grad u kome ste živjeli i radili..."

O svojoj nakani da napiše ovakvu knjigu, Mirko Jeleč je na promociji u Doboju govorio u šaljivom tonu, ali sa prizvukom tužne dobojske zbilje:

-Kad sam prije devet godina došao na odmor u Doboj, susretnem poznanika koji je napredovao do nekog važnog položaja u policiji. Nakon pozdrava, kaže mi taj: "Moraš se prijaviti u policiji!" Noge mi se odsjekle! Jedva sam im pobjegao 1992-ge! Još me prati aforizam Pavla Stanišića "Od istorijskog AVNOJ-a do izbjegličkog konvoja, preko Sremske Rače." Upravo danas se navršava 19 godina otkako sam sakriven u jednom konvoju izašao iz Doboja. Ne znam da li večeras da slavim ili da plačem? "Ti si sad stranac", nastavio je policajac. "Kad god dodješ u Doboj, moraš u policiju da se prijaviš. To je po zakonu!"

Odgovorim mu: "Ja nisam sumnjivo lice. Ovo je moj grad i ja u njemu nikad nisam bio stranac. I nikad neću doći da se prijavim!" I još mu nešto kažem o tom njegovom zakonu i šta bi bilo najbolje da se uradi sa tim papirom u smislu higijenskih potreba i zaštite čovjekove okoline. Od tad se više nismo vidjeli...

Vi dobro znate kako je ovdje teško sresti stare Dobojlije. Trebaš hodati dva sata za nagradu od jednog "sumnjivog" poznatog lica. Moje čudjenje tim je bilo veće kad sam nakon policajca, sto metara nizvodno niz Titovu ulicu, sreo mog bivšeg radnog kolegu sa Radio-Doboja. Tolika koncentracija Dobojlija nije slutila na dobro.

"Pokrenuo sam novine", reče moj drug Fafo."Nastavljam tradiciju "Glasa komuna", samo što mi je papir bolji. Jedino su još Titova sabrana djela štampana na tako kvalitetnom papiru...Nego, da li bi napisao nešto o Dobojlijama u dijaspori?" I da ne bi bilo zabune, u klizećem startu me upozorio:

"Jarane, ima samo jedan mali problem?

Kakav problem, pitam?

Veli: "Nema para!"

Tako je "sumnjivo lice", u ljeto 2002. dobilo angažman da piše reportaže o Dobojlijama u bijelom svijetu - sa dosta žara, pomalo dara i posve bez para! Kvalitet hartije je stvarno bio na Brozovoj visini (dok su nam evropski donatori umjesto para slali papir). Onda je i to prestalo, pa je Fahro štampao Naše novine na onom tvrdom natron-papiru za pakovanje.Kad uz dosta napora uspije otvoriti stranicu, čitalac je imao osjećaj da ga iz novine zapahne miris šećera...

Na Gradini, u toku promocije, Mirko Jeleč je iskoristio priliku da pozove Dobojlije u dijaspori da materijalno pomognu i podrže "Naše novine", kojima nakon 15 godina besparice i snalaženja da uspiju objaviti svaki naredni broj, sad prijeti prisilno "penzionisanje". Troškovi i dugovi stigli su do dna. U pitanju je njihov opstanak!

-"Naše novine" su ostale jedini očuvani simbol našeg ondašnjeg multietničkog zavičaja. Mi nažalost nemamo drugih institucija koje njeguju tradiciju Doboja i zato upućujem poziv Dobojlijama u dijaspori da pomognu da "Naše novine" opstanu, da se ne ugasi i posljednja svjetlost naših uspomena. Prihod od ove knjige namijenjen je tom cilju."

I na samom kraju, toplo i emotivno, sa suzom u oku, autor "Čekaonice za snove", knjige čiji naslov metaforično asocira na rodnu grudu i zavičaj, zahvalio se prisutnima porukom:

-Ne zaboravite Doboj! Ovo je naš grad!

Na Gradini, 28.jula 2011. u pet popodne

Fahrudin Kapetanović, Mirko Jeleč, Časlav Vasiljević,Jadranko Durmić Rob, Senad Bešlagić - Sendi

Promocija knjige je održana u okviru Susreta generacija. Organizatori manifestacije Samir Zilkić - Zilka i Haris Ahmetović zajedno sa autorom"Čekaonice za snove"

Jelena Pejić, Ferid Mustafić i Mirko Jeleč (Posveta je namijenjena studentici Jeleni, koja je ponovo pokrenula "Korake", školski list Gimnazije u Doboju, i objavila svoju prvu knjigu poezije za djecu "Pjegavo sunce")

Najnovija dobojska izdanja: Zilkin DVD sa prošlogodišnjeg Susreta generacija, "Vjekovo", roman Pavla Stanišića, "Doboj u dvadesetom stoljeću" Fahrudina Kapetanovića, "Čekaonica za snove" Mirka Jeleča i zbirka pjesama Harisa Ahmetovića "Ne dam te nikom"