Darko Ribin - Teksas, Amerika

 

 

BOLJE IGRAMO LOPTE OD TEKSASANA




                   Darko Ribin (38) je najmladji medju dobojskim novinarima u dijaspori. Na stranice “Glasa komuna” stigao je uz asistenciju sportskih doajena Nezira Cehica i pokojnog Slobodana Zakonovica, 1985-te godine. Po zahtjevu zeljeznicke sluzbe, njegovi roditelji, Nikola i Kata Ribin,  preselili su te godine u Doboj i dobili stan na staroj zeljeznickoj stanici. Od tada je njegovo ime redovito, iz broja u broj, potpisivalo clanke i izvjestaje  sa utakmica, regionalnih, republickih i saveznih liga u kojima su se takmicili dobojski sportisti. Pratio je sve grane sportova, a najcesce fudbal i rukomet. Pored “Glasa komuna” i Radio-Doboja, Darko je saradjivao i u “Vecernjim novinama” iz Sarajeva i u zagrebackim “Sportskim novostima”. Rat je prekinuo njegovu obecavajucu karijeru sportskog novinara. Iz Doboja je otisao 1992-ge, prvo u Zagreb, a potom u Ameriku.

                    -Moj brat Zeljko je zivio odranije u Zagrebu, a u aprilu 96-te otisao je u Sjedinjene Americke Drzave i poslao mi “papire” - prisje}a se Ribin. -Krenuo sam za njim u oktobru iste godine. Zagreb-Bec-Amsterdam-Cikago-Memfis-Dalas. Nagledao sam se gradova u jednom danu i “navozao” avionom, iako prije nikad nisam  letio. Tako sam stigao u ovaj 5,5 milionski metroplex.

 

Darko Ribin - najmladji medju dobojskim novinarima u dijaspori

 

                     Zajedno sa bratom vec petu godinu radi u istoj fabrici koja proizvodi krovne elemente. Roditelji im zive u apartmanu, a njih dvojica su kupili kuce i poceli zivot ispocetka. Kcerka Dona je imala samo godinu kada je sa suprugom Majom otisao iz Doboja. U Americi se 1998. rodio njihov sin Dario - bosanski Teksasanin! Prvi medju njima sa americkim drzavljanstvom!

                    - Zivimo u Rovletu, sjevero-istocnom dijelu ovog ogromnog grada. Supruga Maja je nedavno dobila licencu i postala agent za  kupovinu i prodaju nekretnina. Zasnovali smo svoje “gnijezdo” u srcu Teksasa. Nemamo svoj ranc, ali vjerujemo da ce ovdje nasa djeca biti sretnija.To je, uostalom svakom roditelju najvaznije.

         

                    Dalas se nalazi na paralelama Afrike. Ljeta su veoma topla, izmedju 35 i 40 stepeni, a zime u vecem dijelu Teksasa su bez snijega. No, prosle godine ih je iznenadio. Napadalo je cak pet do deset centimetara i nastala  je - panika. Promet je bio blokiran , skole nisu radile. Sve zivo se slogiralo. Kauboji u svojoj bezbriznosti nisu razmisljali o mogucem zimskom nevremenu.Njih vise brine  hurricane  i  tornado.

 

 

Cudo bozije – snijeg u Dalasu ispred kuce Ribinovih

 

                 Texas, cije ime potice od indijanske rijeci sto znaci prijatelji, nekada je bio najkaubojskija drzava na svijetu. Dodge City i slicna imena jos postoje. I farmerice i sesiri sirokog oboda. I krave, i ranceri, i rancevi. Medju njima svakako je najpoznatiji onaj Dzordza Busa u Waco-u, te ranc na kome je snimana cuvena maratonska serija Dinastija..Njihov najveci The King Ranch  veci je od kompletne americke drzave Rhode Island.. Na nezamislivo ogromnom prostranstvu ( Teksas je nakon Aljaske druga po velicini drzava u Americi), rasirilo se oko 24.000 ranceva i farmi. U drzavi, koju po njenoj blavo-bijelo-crvenoj zastavi sa jednom zvijezdom zovu The lone star state, zivi oko 20 miliona ljudi i, ako je vjerovati statistici, l6 miliona goveda! Svega u bozijoj basti! U kaubojskoj drzavi su,izmedju ostalog, otkrivena ogromna nalazista nafte i to je Teksas svrstalo medju najbogatije zemlje svijeta. Da bi zivot postojao u pustinjskim uvjetima, Teksas je izgradio, uz pomoc odlicnog odvodnog sistema i rijetkih ali nevjerovatno snaznih kisa,oko 200 jezera, tako da je samo jedno - prirodno i to u istocnijem dijelu.

 

                   -Pored nas Ribina u Dalasu je, kako procjenjujem, oko 5.000 Bosanaca. Od Dobojlija koje ja poznajem, ovdje su jos i prof. Vlado Panic sa suprugom Sabinom i 12-godisnjom k}erkicom, te Ivica Lukic sa suprugom Jasminkom. Nazalost, malo se ima vremena za druzenje. U Americi sve pociva na dolaru. Zelene novcanice odredjuju i kolicinu slobodnog vremena, i velicinu kuce i bazena, i kvalitet zivota pa i zdravlja!  Ameriku  mnogi u Bosni ne mogu sebi predociti u svim njenim osobenostima, i dobrim i losim. Ipak, ova zemlja je nama pruzila buducnost.

 

                  

Ribin: “Nemamo svoj ranc, ali vjerujemo da ce Dario i Dona ovdje biti sretniji”

 

          Ne zaboravlja  Sevarlije, mjesto gdje je odrastao i poceo obrazovanje,imao bezbroj prijatelja i igrao fudbal. Nedavno je otkrio stranicu na internetu www.sevarlije.com ,ali se neugodno iznenadio kad su mu za upis i posjetu zatrazili provjeru podataka, kao ne sjecaju se autori tog web-a da je Darko 13 godina proveo u Sevarlijama.

            Ponekad je sa nasima teze nego sa Amerikancima!

            

            -Jedino smo izgleda bolji u fudbalu, tj. nogometu. Formirali smo svoju ekipu cetrdesetogodisnjaka. Sa nama je i Mesud Kararic, bivsi fudbaler prijedorskog Rudara,te uprkos godinama odlicni Mato Jerbic,nekada igrac Kozare. Zaigramo nedjeljom, cisto amaterski, protiv Amerikanaca. Oni vole da trce. Pustimo ih 15 minuta da se “izduvaju” a onda im ocitamo lekciju i “rasturimo” po bosanski.

   Barem znamo igrati lopte!

                    Uostalom, njihov oficijelno prvi sport nije fudbal vec - rodeo!

 

 

 

 

Nspisao Mirko Jelec



Nase novine 2005 // www.tipura.com