In Memoriam: Prim. Dr. Sretko Bolesnikov

 

 

                                   

                                            DOBOJLIJA IZ BANATA

 

 

 

 

 

 

           Ove jeseni je otišao još jedan Dobojlija. Zauvijek.

           U ovakvim tužnim trenucima neki atributi kakvoće, materijalnog i duhovnog bogatstva i kvaliteta, najčešće se prizivaju u spomen na dragi lik. Dr. Sretko Bolesnikov, i po doživljenoj dobi i po godinama provedenim ispod Gradine, bio bi u svojoj urodjenoj skromnosti zahvalan sugradjanima na jednostavnom oproštaju i posve običnoj rečeniciotišao je stari Dobojlija.

 

               

           Iako je rodjen u Banatu i dobar dio života proveo na afričkom kontinentu, Doboj je njegovo životno odredište, njegova ljubav, njegov liječnicki rad, njegova obitelj i na kraju, njegovo posljednje počivalište.

           Nije bolovao dugo i preminuo je mirno u snu. Pozne godine predale su sjećanju plodan životopis započet rodjenjem u selu Pavliš kod Vršca, 1922. godine, završenom Gimnazijom u Pančevu 1940. i započetom Vazduhoplovnom akademijom u Rajlovcu kod Sarajeva.  Mladog pitomca, nesudjenog avijatičara, okupatori zarobljavaju 1941. i šalju u logor u Madjarsku. Uspio je da pobjegne  iz zatočeništva i da se uključi u partizanski pokret u Vojvodini. Po završetku Drugog svjetskog rata, 1946. upisuje medicinu u Pragu, da bi se 1948-me silom istorijsko-političkih prilika vratio nazad i završio studij u Beogradu. U glavnom gradu specijalizirao je ginekologiju i akušerstvo u periodu od 1952-1956. da bi prije 53 godine,  po svojoj želji i svom ličnom izboru, stigao u Doboj.       

            Mladi specijalista, prvi iz svoje struke u dobojskoj bolnici, započinje posao kao rukovodilac ginekološkog odjeljenja, koje će ubrzo postati jedno od najbolje uredjenih i organiziranih u  našem zavičaju. Sa krampom u ruci lično je učestvovao u izgradnji ginekološkog odjelenja dobojske bolnice. “Glas komuna”, neumorni hroničar onog vremena, perom Feliksa Pašića piše bilješku 1957. godine:

            Prije nekoliko dana u bolnicu je dovezena Mileva D. iz Osječana, majka petoro djece, kojoj je bila potrebna hitna transfuzija krvi. Vremena nije bilo za oklijevanje i doktor Bolesnikov je bez predomišljanja dao svoju krv bolesnici i tako je spasio gotovo sigurne smrti…”

           Nedugo potom, hroniku humanosti nadopunjava i ona iz matičnog ureda: Dr. Bolesnikov postaje dobojski zet. Oženio je Branku Utješinović sa Usore, a godinu kasnije dobijaju sina Željka, koji će nastaviti očevim stopama i takodje postati doktor, danas zaposlen u Ministarstvu zdravstva  Kanade. Dr. Sretko  Bolesnikov u dobojskoj bolnici radi do 1960. da bi naredne dvije godine proveo u Novom Sadu, a potom 14 godina u Africi! U sklopu poslovno-tehničke saradnje Jugoslavije sa nesvrstanim zemljama, bio je upućen u Etiopiju. Dugo vremena bio je jedini ginekolog naRogu Afrike”. Tu mu se 1963. rodila i kćerka Mirna.

             Svom Doboju vraća se 1975-te i ostaje mu vjeran do kraja. Obogaćen novim iskustvom i novim nadimkom (Čarli) nastavlja sa radom u Domu zdravlja. Republički sekretarijat za zdravstvo i socijalnu politiku 1979. godine dodijelio mu je počasno zvanje primarijus. Nadimak je dobio prije odlikovanja, više ga je i volio, i duže ga nosio i pamtio. Odlikovanje za rezultate od značaja za napredak zemlje u vidu Ordena rada sa zlatnim vijencem uručeno mu je ukazom Predsjednistva SFRJ 1985., a nadimak Čarli je ponio u okolnostima kako nadimci i nastaju.

             Po povratku iz Etiopije kćerka Mirna otišla je na studij u Beograd i počela je da ga zovećale”. Pogrešno čuvši, jedna njena drugarica, Njemica, koja je bila u gostima u Doboju, upitala je: “A zašto vi njega zovete Čarli?”

             Taj nadimak mu je ostao do kraja, ne samo u krugu porodice, nego i u komšiluku i medju prijateljima. Unuci su ga zvali deda Čarli.

             Dr. Bolesnikov otišao je u zasluženu penziju 1987., ali novi rat i manjak ljekara u Doboju, ponovo su ga aktivirali u dobojskoj bolnici, gdje je pomagao mladjim kolegama u sticanju vještina iz njegove specijalističke struke. Dvostruki penzioner, u mladosti fudbaler, nesudjeni pilot, vrsni specijalista i doktor, svjetski putnik i vjerovatno jedini Dobojlija sa poznavanjem amharskog jezika (Etiopija),  naš banatski Dobojlija, naš  deda Čarliispisao se sa ovoga svijeta 13. oktobra 2009.

             Sahranjen je u Barama. Počiva u miru u starom groblju starih Dobojlija.