In Memoriam: Prim. Dr. Sretko Bolesnikov
DOBOJLIJA
IZ BANATA |
Ove jeseni je otišao još jedan Dobojlija.
Zauvijek. U ovakvim
tužnim trenucima neki atributi kakvoće, materijalnog i duhovnog bogatstva i kvaliteta, najčešće
se prizivaju u spomen na dragi lik. Dr. Sretko Bolesnikov, i po doživljenoj dobi i po godinama
provedenim ispod Gradine, bio bi u svojoj urodjenoj skromnosti zahvalan sugradjanima na jednostavnom oproštaju i posve običnoj rečenici – otišao je stari Dobojlija. Iako je rodjen u Banatu i dobar
dio života proveo na afričkom
kontinentu, Doboj je njegovo životno odredište, njegova ljubav, njegov liječnicki rad, njegova obitelj i na kraju,
njegovo posljednje počivalište. Nije bolovao dugo
i preminuo je mirno u snu. Pozne godine
predale su sjećanju plodan životopis započet rodjenjem u selu Pavliš kod Vršca, 1922. godine, završenom Gimnazijom u Pančevu 1940. i započetom
Vazduhoplovnom akademijom
u Rajlovcu kod Sarajeva. Mladog pitomca, nesudjenog avijatičara, okupatori zarobljavaju 1941. i šalju u
logor u Madjarsku. Uspio
je da pobjegne iz
zatočeništva i da se uključi
u partizanski pokret u Vojvodini. Po završetku Drugog svjetskog rata, 1946. upisuje medicinu u Pragu, da bi se
1948-me silom istorijsko-političkih
prilika vratio nazad i završio studij u Beogradu. U glavnom gradu specijalizirao je ginekologiju
i akušerstvo u periodu od 1952-1956. da bi prije 53 godine, po svojoj želji i svom ličnom izboru, stigao u Doboj. Mladi
specijalista, prvi iz svoje struke
u dobojskoj bolnici, započinje posao kao rukovodilac ginekološkog odjeljenja, koje će ubrzo postati jedno od
najbolje uredjenih i organiziranih u našem zavičaju. Sa krampom u ruci lično je učestvovao u izgradnji ginekološkog odjelenja dobojske bolnice. “Glas komuna”, neumorni hroničar onog vremena, perom Feliksa Pašića piše bilješku 1957. godine: “Prije nekoliko dana u bolnicu je dovezena Mileva D. iz Osječana, majka petoro djece, kojoj je bila potrebna hitna transfuzija krvi. Vremena nije bilo za oklijevanje
i doktor Bolesnikov je bez
predomišljanja dao svoju krv bolesnici
i tako je spasio gotovo sigurne smrti…” Nedugo potom, hroniku humanosti nadopunjava i ona iz matičnog ureda: Dr. Bolesnikov postaje dobojski zet. Oženio je Branku Utješinović sa Usore, a godinu kasnije dobijaju sina Željka, koji će nastaviti očevim stopama i takodje postati doktor, danas zaposlen u Ministarstvu zdravstva Kanade. Dr. Sretko Bolesnikov
u dobojskoj bolnici radi do 1960. da bi naredne dvije godine proveo u Novom Sadu, a potom 14 godina u Africi! U sklopu poslovno-tehničke saradnje
Jugoslavije sa nesvrstanim
zemljama, bio je upućen
u Etiopiju. Dugo vremena bio je jedini ginekolog
na “Rogu Afrike”. Tu mu se 1963. rodila i kćerka Mirna. Svom
Doboju vraća se
1975-te i ostaje mu vjeran
do kraja. Obogaćen novim iskustvom i novim nadimkom (Čarli) nastavlja sa radom u Domu zdravlja. Republički
sekretarijat za zdravstvo i socijalnu politiku 1979. godine dodijelio mu
je počasno zvanje primarijus. Nadimak je dobio prije odlikovanja, više ga je i volio, i duže ga nosio i pamtio. Odlikovanje
za rezultate od značaja
za napredak zemlje u vidu Ordena rada sa zlatnim vijencem uručeno mu je ukazom Predsjednistva SFRJ
1985., a nadimak Čarli
je ponio u okolnostima kako nadimci i nastaju. Po povratku iz Etiopije
kćerka Mirna otišla je na studij u Beograd i počela
je da ga zove “ćale”. Pogrešno čuvši, jedna njena drugarica, Njemica, koja je bila u gostima
u Doboju, upitala je: “A zašto vi njega zovete Čarli?” Taj nadimak mu je ostao do kraja, ne
samo u krugu porodice, nego i u komšiluku i medju prijateljima. Unuci su ga zvali
deda Čarli. Dr. Bolesnikov otišao je u zasluženu penziju 1987., ali novi rat i manjak ljekara u Doboju, ponovo su ga aktivirali
u dobojskoj bolnici, gdje je pomagao mladjim kolegama u sticanju vještina iz njegove specijalističke
struke. Dvostruki penzioner, u mladosti fudbaler, nesudjeni pilot, vrsni specijalista i doktor, svjetski putnik i vjerovatno jedini Dobojlija sa poznavanjem amharskog jezika (Etiopija), naš banatski Dobojlija,
naš “deda Čarli” ispisao se sa ovoga svijeta 13. oktobra 2009. Sahranjen
je u Barama. Počiva u miru u starom groblju starih Dobojlija. |