Dragan i Amela Bosnjak - Ankoridz, Aljaska DOBOJLIJE NA VRHU
GLOBUSA |
- Ma nije toliko hladno
koliko svijet misli - razuvjerava predrasude nasa Dobojka Amela
Bosnjak (31). -Ja i moj suprug Dragan
(33) zivimo u Ankoridzu (Anchorage) i
mogu vam reci da su zimi temperature podnosljive. Zime
su suve, nema vjetra, pa se i na velikim minusima radi normalno. Nekad, mozda
sedmicu-dvije, zahladi, pa bude i do minus 40 stepeni Celzijusa, ali najcesce
zimska temperatura se krece od minus deset do minus 20 stepeni. Gotovo
isto kao i kod nas u Bosni. Istina, na Aljasci zima traje duze. Snijeg padne
polovinom oktobra i ne topi se do aprila. - Vrijeme i klima su najcesva pogresna predstava o Aljasci -
ukljucuje se u razgovor Dragan. -Mi prakticno imamo dva godisnja doba: zimu i
ljeto. Proljec i jesen traju kratko, desetak dana. Prelaz iz sezone u sezonu
je brz i nagao. Godisnje ovu zemlju posjeti preko milion turista i velika
vecina otkrije da je vrijeme mnogo bolje nego su ocekivali! Aljaska zapravo
ima pet-sest veoma razlicitih klimatskih podrucja, a najdrastisnije razlike
su izmedju toplijeg juga, gdje zivi vecina populacije, i polarnog sjevera. Ankoridz
je najveci grad, otprilike velicine naseg Sarajeva. Skoro pola stanovnika ove
drzave zivi u njemu. Aljaska, naime, ima 635.000 stanovnika i, kako kazu,
mnogo vise medvjeda, svih mogucih vrsta! - smije se Dragan. - Ljudi misle da se na
Aljasci zivi iskljucivo u eskimskim igluima, a iznenade se kad otkriju
normalan zivot, asfaltne puteve, skole, pozoriste, univerzitet - nastavlja
Amela. -Ovdje je, istina, skuplje nego u Americi, ali su zato zarade vece! Red je da postavimo i
pitanje koje, pretpostavljamo, nasim citaocima budi znatizelju: otkuda Dobojlije
da doguraju do Aljaske? -Rat nas je otjerao iz
Doboja - prica Dragan.-Prvo smo bili kod tetke u Beogradu, a nakon par
mjeseci otisli smo u Split kod moje sestre Dusanke. Tu smo nakon godinu i po
dobili papire za useljenje u Ameriku. Nismo mogli birati, bilo nam je
odredjeno da letimo za Aljasku, a i sami smo bili radoznali da upoznamo novi
svijet. Tako smo 1994. stigli u Ankoridz. Danas ovdje ima oko dvadesetak
porodica iz Bosne, najvise Zenicana. -Nismo se pokajali -
nastavlja Amela, nekadasnji student Vise tekstilne skole, danas zaposlena u
jednoj trgovini hrane. -Aljaska je sigurno medju najljepsim zemljama svijeta.
Stvarno je tesko opisati ljepotu prirode oko nas, pastelno zive boje ljeta,
cisto, prozracno zimsko nebo sa kristalno-snjeznim planinama. -Od 20 najvi{ih
planinskih vrhova u Americi, 17 ih je na Aljasci - otkriva Dragan detalje
turisticke razglednice sjevera planete. -Aljaska ima 3.000 rijeka ( Jukon je
najduza i najveca), te tri miliona jezera! Milina jedna za ljetno kupanje i
pecanje pastrmke. Aljaska je poznata kao svjetski rekorder u izlovu salmona,
ili lososa kako smo mi tu ribu zvali. Giganstki “king salmon” u ovim
nezagadjenim rijekama moze dostici tezinu i do 50 kilograma. Ja sam kupio
camac i redovno idem u ribolov. Moj rekord je 34 paunda, tj 17 kilograma. Jedva
sam ga izvukao . Rostiljali smo cijeli dan sa prijateljima! Dobojlije na
sjeveru planete: Dzosua i Visnja, Amela i Dragan Bosnjak Nikad kraja cudesima. U
svim svojim neobicnostima, Aljaska ima jos jednu, ovaj put sa sportskog
polja. Njihov oficijelno nacionalni sport broj jedan nisu fudbal i kosarka,
vec - utrke psecih zaprega! Najcuvenija je staza od
Ankoridza do Nome, 1.049 milja. Po pravilu, ucestvuje oko 60 psecih zaprega,
otpornih na zimu i izdrzljivih za tu nemogucu duzinu od 1676 kilometara. Samo
polovina ih stigne do cilja. Dosadasnji rekord je - devet dana! Aljaska - raj za ribare; nasi
zemljaci na pecanju
Aljaska je oduvijek bila meta avanturista i namjernika neukrotivog duha.
U analima svjetske istorije za ovo veliko snjezno prostranstvo vezan je
najneobicniji i najkontroverzniji kupo-prodajni ugovor. Nekada davno, jako
davno, prije pet-deset hiljada godina, azijsko i americko kopno bilo je
povezano. Zemljane mase su se potom razdvojile, a vodeni prolaz izmedju dva
kontinenta dobio je kasnije ime po ruskom moreplovcu Beringu, koga je car
Petar Veliki poslao da istrazi Daleki Istok. Tek u svojoj drugoj ekspediciji,
1741. brodovi su otkrili Aljasku i vratili se nazad, krcati krznom i kozom
koju su trampili sa domorocima. Aleut Indijanci su novootkrivene predjele
zvali “Alyeska” - “Velika zemlja” i to ime joj je ostalo zauvijek. Rusi su na
“velikoj zemlji” zasnovali svoja naselja, podigli crkve i imali punu kontrolu
trgovine i teritorije.Medjutim… U
martu 1867. Amerika je kupila od Rusije kompletnu Aljasku za 7,2 miliona
dolara, ili za dva centa po akri ( ili po nasim arsinima cetiri centa po
hektaru!). Taj “trgovacki posao” izdejstvovao je americki drzavni sekretar
William Seward (Suard). Dan potpisivanja ugovora danas se obiljezava kao
drzavni praznik Aljaske. U ono vrijeme mnogi Amerikanci su mislili kako je to
besmisleno bacanje novca, pa su novokupljenu zemlju zvali “Suardova glupost”.
Danas vjerovatno vecina Rusa misli kako je
prodaja Aljaske najveca glupost koju je ikada pocinio ruski car
Aleksandar II, poznat po reformama i kamari djece koju je imao sa svojim
sluskinjama. Kako bi tek danas izgledala geo-politicka karta
svijeta da Rusija ima svoju teritoriju na americkom kontinentu? Aljaska je, medjutim, u
prohodu vremena bila gotovo zaboravljena, sve dok u njenim bistrim rijekama
nije otkriveno zlato i dok nije buknula “zlatna groznica”. Kad su je
avanturisti ponovo prepustili sudbini, drugi svjetski rat je pokazao
Amerikancima kako je to va`na strateska tacka u borbi protiv Japanaca. Kazu
da i danas najmanje deset posto populacije cini vojska. Najvese cudo desilo se,
medjutim, 1968-me kada su na arktickoj obali otkrivena ogromna nalazista
nafte. Potom je izgradjen naftovod od
sjevera do juga, od Prudhoe Bay-a do Valdeza. Poteklo je tecno crno zlato!
Razlog vise da Rusi proklinju glupost svog lakomog cara. No, iz dubina istorije izronimo
opet u susret nasim zemljacima. Senada Habibovic na
privremenom radu cuvanja unuka - zajednicki snimak iz jula prosle -Nama je ovdje lijepo - vele
Bosnjaci. -Kupili smo kucu, radimo i uzivamo. Imamo dvoje djece, kcerku Visnju(13)
i sina koji ima osam godina i koji se zove Dzosua (Joshua) i koji
izvrsno igra hokej. Zanimljivo, sin, iako je rodjeni Amerikanac, bolje prica
nas jezik od sestre, koja je, istina, imala samo godinu i po kada je
napustila Bosnu. Moji roditelji Senada i Nusret Habibovic, koji zive u
Doboju, dolazili su nam dva puta. Mama radi kao frizerka u salonu “Visnja”
kod Teniskog igralista, a tata je elektricar u dobojskoj pekari, a poznatiji
je kao Nuco ili Struja. I Draganova majka Mitra nam je, takodje, bila
u gostima i cuvala je unuka preko ljeta, pa je to valjda razlog sto mjezimce
lijepo prica - kazuje Amela sa majcinskim ponosom. - Bio bih presretan da mogu
pokazati sve ove ljepote svom ocu, Iliji Bosnjaku iz Bukovca,
nekadasnjem serviseru “Gorenja” u Doboju. Nazalost, tata je imao srcani udar
i umro je 1995. Sjecanja i uspomene zive i vezuju nas sa nasim najdrazim i sa
nasim gradom. Stanovali smo u Ulici JNA broj 19, u zgradi u kojoj su bili
Aljin i Omicin kafic. Komsija nam je bio dobojski vajar Drago Handanovic.
Bila su to stvarno lijepa vremena. Ja sam, inace, u dobojskom srednjoskolskom
centru zavrsio elektro-skolu ( razrednik Drago Azinovic) To mi je i
danas struka. Na Aljasci radim kao elektricar. Buduca hokejaska nada -
Dzosua Bosnjak -Znate, ovdje je stvarno
prelijepo. Nigdje na zemaljskoj kugli nema ovakve divljine i ovakve ljepote,
ali nas u mislima srce ponekad povuce ka Doboju. Nismo bili u Bosni punih 11
godina! Spremamo se na dugacki put ovog ljeta Ostacemo dva mjeseca… Rijeke turista
doplovljavaju na najvecim svjetskim luksuznim brodovima do 49-te americke
drzave. Ankoridz, koji lezi u
prelijepom zalivu, zbog njegovog plitkog, muljevitog dna i desetak metara
visoke plime i oseke, nije podesan i pristupacan za velike ladje. “Kruzeri” i bogata americka gospoda doplovljavaju u
juznije luke. U Ankoridzu najcesci gosti su Evropljani. Dolaze na Aljasku u
lov i ribolov, kajaking i kanuing, planinarenje, ili samo ga gledaju, da se
cude i dive snazi i ljepoti prirode. Medju tim cudesima je i misteriozna
polarna svjetlost Aurora Borealis, ali i neobicnost koju pricinjava “midnight
sun” - “ponocno sunce”, prirodni fenomen koji su nasi “strucnjaci” preveli u
“polarna noc.” -
Tokom ljeta sunce zalazi iza pola noci, a izlazi u cetiri ujutro! Mraka
gotovo da i nema. U “nocnoj” voznji niko ne pali svjetla na automobilima, jer
je citav horizont preko cijele noci obasjan . Zimi je obnuto - kazuje Dragan.
- Mrak je kad ujutro u sedam idem na posao, a mrak je i kad se u tri popodne
vracam kuci. Na sjeveru Aljaske, polarna
noc je beskrajno duga. U turistickim vodicima stoji i ovaj podatak: U mjestu Barrow, tokom ljeta sunce ne
zalazi puna 84 dana. A zimi u tom malom mjestascu sa svega 4.000 dusa, dnevne
svjetlosti nema puna 64 dana! Dva mjeseca mraka. Vecernja
zimska idila u Ankoridzu
Nasi Bosnjaci su juznije i
polarna noc nije tako drasticno duga, ali za sve one koji dodju prvi put,
duzina dnevne svjetlosti predstavlja iznenadjenje. Taj prirodni fenomen,
prouzrokovao je jedno drugo cudo. Ljeti zbog duzine dana i svjetlosti koja traje 20 sati, biljke
imaju producenu vegetaciju pa mogu imati gigantsku velicinu. Farmeri uzgajaju
kupus koji moze dostizi tezinu od 45 do 50 kilograma. Svakog avgusta, na
drzavnom sajmu poljoprivrede u Ankoridzu, budu proglaseni rekorderi
dzinovskog bilja. Elem, glavica kupusa bila bi dovoljna za ukiseliti citavo
bure! Zamislite samo koliko bi bilo sarme kada bi kupus sa Aljaske stigao do
Bosne! Napisao Mirko Jelec |
|