Dobojlije
u dijaspori: Edin Cerovac, Njemacka
IMA JEDNA
KUCICA… |
Sta Svabe znaju o muzici? Balkanska predrasuda vjerovatno je potekla
iz nekog naseg kompleksa da smo u svemu bolji od drugih. Ne znam kako je sad,
ali u moje vrijeme se smatralo da je nasa muzika u odnosu na njemacku ihahaj,
neuporediva. Po kojim kriterijima Zaim Imamovic i “Mujo kuje konja po
mjesecu” zvuci muzikalnije nego volksmusik singer Heino i "Die
Liebe ist das Gold des Lebens", pojma nemam. Znam da Mozart i Bach,
i Beethoven i Schumann, i
Brahms i Wagner i Strauss, nisu
rodjeni u nasim krajevima, i da, zapravo, nisu oni krivi sto “Svabe nista ne
znaju o muzici” i sto je moj prvi
odslusani “koncert” u Njemackoj
protekao u suzama. Bilo je to 1992-ge…
Kad smo kao ratne izbjeglice stigli u Munchen, nasa djeca su nastavila skolovanje u njemackoj skoli
u Milbertshofenu, tamo negdje oko
Frankfurter ringa. Uciteljica Rita,
njezna, krhka gospodja, mekog glasa i finih manira, trazila je jednom da joj napisem stihove
neke nase djecije pjesmice.”Ima jedna kucica draga srcu mom” bilo je prvo sto
mi je palo na pamet. Ubrzo sam zaboravio na tu sitnicu, ali epilog nije bio
daleko. Blizilo se polugodiste, dobili smo poziv za
priredbu. Djeca su pored svog Deutsch-maternjeg pjevala jos i na grckom,
turskom, italijanskom. Cijeli razred je svirao i za svaku pjesmu pravili su
“rotaciju” i hvatali se novog instrumenta. Nakon jedne pjesme, u pola
priredbe, nasmijao nas je plavokosi Luka,
sin fudbalera sarajevskog Zelje, Nebojse
Vlaskog. Zbunjeno je zastao, ceskajuci se po glavi, razmisljajuci sta sad
treba da svira. Aha, sjetio se, sjeo je za bubnjeve, a nama su nakon smijeha
krenule suze. Mali Nijemci,Turci, Grci, Italijani i ex-Jugovici zalupali su u
udaraljke, dunuli u klarinete i slozno, na nase ogromno iznenadjenje,
zapjevali na nasem jeziku: Ima
jedna kućica
ta kućica pod lipom
U njoj zivi majcica
Dobri otac moj
A i meni najljepse
Zivjet je u njoj. Roditelji su krili oci, da djeca ne vide
sta Svabe znaju o muzici i koliko izbjeglicke tuge moze stati u jednoj suzi.
Poslije sam kontao:da su oni pobjegli od rata nama, da li bismo mi tragali za
njihovim stihovima i notama, ucili nasu djecu da pjevaju njihove pjesme?
Uciteljica Rita odrzala nam je lekciju iz opste kulture. Proteklo je od tada 16
godina. Pocetkom decembra stigla mi je poruka: - Ne znam da li znas, nas
komsija sa Usore, Edin Cerovac,
ima skolu gitare i drzi lekcije Nijemcima na otoku Krku. O tome svakako treba nesto napisati! Edin
Cerovac – majstor gitare Kao da
je bio na talasima trenutka, prijedlog je uputio Ivica Peric – Perija, bas da doprinese ovom muzickom klipu
sjecanja i da potvrdi da u zivotu nista nije slucajno (mada tako izgleda), da
sve ima svoju svrhu. Kako je doslo do ovog obrata da sad mi
ucimo njih na nasem terenu?
Edin Cerovac je dosao u Njemacku
davno, davno, mnogo prije rata, negdje 70-tih, kada je imao pet-sest godina.
Pjesma “Kuco draga, mili dome moj”
ostala je na Usori, u Radnickoj
ulici. Osman i Safeta sa svojim sinovima Emirom i Edinom dosli su u Munchen kao gastarbeieteri. Djeca su krenula u
njemacke skole od prvog razreda, a roditelji su negdje pred rat u zavicaju
napravili novu, mnogo ljepsu kucu od one od koje su se tesko rastali i za
koju ih je onomad boljelo srce. Kad su stigli do penzije, napravili su jos
jednu i jos vecu kucu, i vratili su se nazad u svoj Doboj, a djeca su
nastavila svojim putem. Emir radi vec 20-tak godina u BMW-eu, ozenio se
jednom nasom Bosankom iz Tesnja, sa kojom ima sina, a napravio je kucu do
oceve, na Usori. A nas Edin ozenio se Njemicom i kupio je nekretnine na otoku
Krku, gdje provodi ljeto i uci Nijemce svirati gitaru. - Ja sam po struci zubni
tehnicar. Imam svoj “Dentalatelier”, zubo-tehnicku ordinaciju. A po vokaciji
sam gitarista! – kaze glavni junak ove
price. – Klasicnu gitaru sam poceo svirati 1977. i od tad nikad vise nisam
prestao. Sad doduse sviram i elektricnu i
imam svoju grupu koja se zove “8 ball band”. Sviramo svakog vikenda, a
repertoar nam je dosta sirok. Pjevamo i svoje pjesme, ali i hitove svjetskih
legendi, od ritma do balada, od pop-rocka do bluesa. Ko zeli da cuje kako
zvucimo neka posjeti nasu web-stranicu: www.8-ball-band.here.de ili moju stranicu www.edin.here.de Grupu sam osnovao 1990.
godine. Jedno vrijeme sa nama je svirao i moj brat, pa je poslije osnovao
svoj band “United soul”. Nemaju web-prezentaciju, rade onako amaterski, dok smo mi vise “profi”. Svoje muzicko
znanje prenosim i na druge. Od 2002. godine predajem gitaru u Volkshochschule
u Dachau-u. - Ozenio si se Njemicom? - Da. Moja supruga se zove Petra. Upoznali smo se 1980. u skoli
i od tada smo zajedno, punih 28 godina. Vjencali smo se 1989. pa se iz toga vidi
da sam u nekim stvarima prilicno tradicionalan, tj. drzim do braka. Iako smo
cesto na svirkama, nema mjesta porocima koji su obiljezili period rocka. Nema nista od
“sex,drugs&rock’n’roll” , ha.ha.ha. Zajedno 28 godina:
Edin i Petra Cerovac na svom Krku Edinu dopisivanje ne ide bas
lako kao svirka. Nas pravopis i gramatiku nikad nije ucio, a i u govoru ima
zestok njemacki akcenat. Odrastao je u minhenskom kvartu gdje nije bilo dosta
nase djece, ali jezik nije zaboravio jer se u kuci pricalo na nasem. Kad se
osamostalio, opet se utopio u “Bayerische akzent”, ali muzika i prijatelji su
ga vratili domacem govoru. - Tacno je, do prije
nekoliko godina imao sam kontakte samo sa Nijemcima. Tek negdje prije desetak
godina, kad sam kupio nekretnine na Krku i kad sam otkrio moje prijatelje
Ivicu Perica – Periju i naseg muzicara iz Doboja Drazena Babica – Arcija,
pricam kao navijen. Arcija znam iz djetinjstva, a otkako je u Minhenu, ako
nismo zajedno svake sedmice onda se barem telefoniramo. Prije mjesec upoznao
sam jos jednog zemljaka muzicara, Roberta
Pintera iz Hoffa. Ima nas svuda i meni je neobicno drago da se druzim sa
mojim Dobojlijama. Edin je vezu sa domovinom
uspostavio na zanimljiv i domisljat nacin. U spoju ugodnog sa korisnim,
odlucio je da svoje znanje sviranja klasicne gitare prenese zainteresiranim
Nijemcima u svojoj ljetnjoj skoli na Krku. Napravio je jednu izvanrednu
web-prezentaciju muzicko-turisticke ponude. Projekat je nazvao “Otok gitare”,
preciznije “Gitarreninsel”. -Taj projekat je tek u
pocetnoj fazi. Kupio sam, dok su cijene jos bile niske i podnosljive,
apartman i zemljiste u Malinskoj na otoku Krku. Prve goste – polaznike
ljetnje skole gitare sam imao prosle godine. Smjestio sam ih u jednom vecem
apartmanu. Danju su se kupali, ujutro i navece su vjezbali gitaru i pili
vino, i svima je bilo fino. Namjera mi je da na tom mom placu napravim jedan
veci objekat, gdje bih pored smjestajnih kapaciteta imao i moju muzicku skolu.
Za sve je potrebno imati dobar pristup i dobru turisticku ponudu. A sta ja to
nudim mozete pogledati na mojoj stranici www.gitarreninsel.de Nijemci su jako zainteresirani da imaju
aktivni godisnji odmor. Oni su takav narod. Nikome vise nije stalo da se samo
izlezava i nabacuje tamnu boju. Ljudi zele i provod i aktivnost, a i da nesto
za zivot korisno nauce. Moja ljetnja
skola ce imati sve nivoe, od onog za pocetnike, do onog za prave majstore
kojima treba jos samo malo usavrsavanja tehnike sviranja. Skola gitare u
hladovini kvarnerskih maslina -Kad ce “Gitarenninsel”
proraditi punim kapacitetom? -Mislio sam da ove godine
pocnem graditi tu kucu u Malinskoj. Nadam se da ova svjetska ekonomska kriza
nece eskalirati do te mjere da dozivimo finasijskih krah, jer bi me to jedino
moglo omesti. A kad krenem u akciju, nama Cerovcima je to valjda u krvi, posao
na Kvarneru ce biti obavljen veoma brzo. Culi ste kako je moj Osman napravio
cesmu na Cairama? -
Pisale su novine o hair-vodi “Paljike”. Svako bi trebao da ostavi nesto
lijepo iza sebe i sa tom zeljom Osman Cerovac je iz dobrocinstva uredio
izvor. Evo vec godinu i vise, najsladja i najbolja
dobojska voda moze se pronaci na Cairama. Dolaze ljudi iz grada da napune
prazne boce… Pozelimo da i tvoj projekat bude uspjesan! - Hoce, hoce! Hvala puno!
Onima koji jos ne vjeruju, pokazacemo sta Svabe uz moju pomoc znaju o muzici. MIRKO JELEC www.tipura.com //
Nase novine 2008 Fotke sa posljednjeg
nastupa Edinove grupe“8-ball-band“ u “Teufelhart”-u |