Dobojlije u dijaspori:  Edin Cerovac, Njemacka

 

 

                                       

                                                  IMA JEDNA KUCICA…

 

 

 

 

                        

ZWRpbjk5MUAyMDU3NTc0NzBAMkAyMDA4MTEwNTE5MTIyMUA%253D

                    Sta Svabe znaju o muzici? Balkanska predrasuda vjerovatno je potekla iz nekog naseg kompleksa da smo u svemu bolji od drugih. Ne znam kako je sad, ali u moje vrijeme se smatralo da je nasa muzika u odnosu na njemacku ihahaj, neuporediva. Po kojim kriterijima Zaim Imamovic i “Mujo kuje konja po mjesecu” zvuci muzikalnije nego volksmusik singer Heino i "Die Liebe ist das Gold des Lebens", pojma nemam. Znam da Mozart i Bach, i Beethoven i Schumann, i Brahms i Wagner i Strauss, nisu rodjeni u nasim krajevima, i da, zapravo, nisu oni krivi sto “Svabe nista ne znaju o muzici” i sto  je moj prvi odslusani  “koncert” u Njemackoj protekao u suzama. Bilo je to 1992-ge…

                    Kad smo kao ratne izbjeglice stigli u Munchen, nasa djeca  su nastavila skolovanje u njemackoj skoli u  Milbertshofenu, tamo negdje oko Frankfurter ringa. Uciteljica Rita, njezna, krhka gospodja, mekog glasa i finih manira,  trazila je jednom da joj napisem stihove neke nase djecije pjesmice.”Ima jedna kucica draga srcu mom” bilo je prvo sto mi je palo na pamet. Ubrzo sam zaboravio na tu sitnicu, ali epilog nije bio daleko. Blizilo se polugodiste, dobili smo poziv za priredbu. Djeca su pored svog Deutsch-maternjeg pjevala jos i na grckom, turskom, italijanskom. Cijeli razred je svirao i za svaku pjesmu pravili su “rotaciju” i hvatali se novog instrumenta. Nakon jedne pjesme, u pola priredbe, nasmijao nas je plavokosi Luka, sin fudbalera sarajevskog Zelje, Nebojse Vlaskog. Zbunjeno je zastao, ceskajuci se po glavi, razmisljajuci sta sad treba da svira. Aha, sjetio se, sjeo je za bubnjeve, a nama su nakon smijeha krenule suze. Mali Nijemci,Turci, Grci, Italijani i ex-Jugovici zalupali su u udaraljke, dunuli u klarinete i slozno, na nase ogromno iznenadjenje, zapjevali na nasem jeziku:

 

                                             Ima jedna kućica
                                             draga srcu mom,                   

                                             ta kućica pod lipom
                                             stari je moj dom.

                                             U njoj zivi majcica

                                             Dobri otac moj

                                             A i meni najljepse

                                             Zivjet je u njoj.

                                    

Roditelji su krili oci, da djeca ne vide sta Svabe znaju o muzici i koliko izbjeglicke tuge moze stati u jednoj suzi. Poslije sam kontao:da su oni pobjegli od rata nama, da li bismo mi tragali za njihovim stihovima i notama, ucili nasu djecu da pjevaju njihove pjesme? Uciteljica Rita odrzala nam je lekciju iz opste kulture.

 

                    Proteklo je od tada 16 godina. Pocetkom decembra stigla mi je poruka:

                    - Ne znam da li znas, nas komsija sa Usore, Edin Cerovac, ima skolu gitare i drzi lekcije Nijemcima na otoku Krku. O tome svakako treba nesto napisati!

 

                      image020

                      Edin Cerovac – majstor gitare

 

                    Kao da je bio na talasima trenutka, prijedlog je uputio Ivica Peric – Perija, bas da doprinese ovom muzickom klipu sjecanja i da potvrdi da u zivotu nista nije slucajno (mada tako izgleda), da sve ima svoju svrhu. Kako je doslo do ovog obrata da sad mi ucimo njih na nasem terenu?

 

                    Edin Cerovac je dosao u Njemacku davno, davno, mnogo prije rata, negdje 70-tih, kada je imao pet-sest godina. Pjesma “Kuco draga, mili dome moj”  ostala je  na Usori, u Radnickoj ulici. Osman i Safeta sa svojim sinovima Emirom i Edinom dosli su u Munchen kao gastarbeieteri. Djeca su krenula u njemacke skole od prvog razreda, a roditelji su negdje pred rat u zavicaju napravili novu, mnogo ljepsu kucu od one od koje su se tesko rastali i za koju ih je onomad boljelo srce. Kad su stigli do penzije, napravili su jos jednu i jos vecu kucu, i vratili su se nazad u svoj Doboj, a djeca su nastavila svojim putem. Emir radi vec 20-tak godina u BMW-eu, ozenio se jednom nasom Bosankom iz Tesnja, sa kojom ima sina, a napravio je kucu do oceve, na Usori. A nas Edin ozenio se Njemicom i kupio je nekretnine na otoku Krku, gdje provodi ljeto i uci Nijemce svirati gitaru.

 

image021

 

                  - Ja sam po struci zubni tehnicar. Imam svoj “Dentalatelier”, zubo-tehnicku ordinaciju. A po vokaciji sam gitarista! –  kaze glavni junak ove price. – Klasicnu gitaru sam poceo svirati 1977. i od tad nikad vise nisam prestao. Sad doduse sviram i elektricnu i  imam svoju grupu koja se zove “8 ball band”. Sviramo svakog vikenda, a repertoar nam je dosta sirok. Pjevamo i svoje pjesme, ali i hitove svjetskih legendi, od ritma do balada, od pop-rocka do bluesa. Ko zeli da cuje kako zvucimo neka posjeti nasu web-stranicu: www.8-ball-band.here.de   ili moju stranicu www.edin.here.de

                  Grupu sam osnovao 1990. godine. Jedno vrijeme sa nama je svirao i moj brat, pa je poslije osnovao svoj band “United soul”. Nemaju web-prezentaciju, rade onako amaterski,  dok smo mi vise “profi”. Svoje muzicko znanje prenosim i na druge. Od 2002. godine predajem gitaru u Volkshochschule u Dachau-u.

                 - Ozenio si se Njemicom?

                 - Da. Moja supruga se zove Petra. Upoznali smo se 1980. u skoli i od tada smo zajedno, punih 28 godina. Vjencali smo se 1989. pa se iz toga vidi da sam u nekim stvarima prilicno tradicionalan, tj. drzim do braka. Iako smo cesto na svirkama, nema mjesta porocima koji su obiljezili period rocka. Nema nista od  “sex,drugs&rock’n’roll” , ha.ha.ha.

 

image022

Zajedno 28 godina: Edin i Petra Cerovac na svom Krku

 

                Edinu dopisivanje ne ide bas lako kao svirka. Nas pravopis i gramatiku nikad nije ucio, a i u govoru ima zestok njemacki akcenat. Odrastao je u minhenskom kvartu gdje nije bilo dosta nase djece, ali jezik nije zaboravio jer se u kuci pricalo na nasem. Kad se osamostalio, opet se utopio u “Bayerische akzent”, ali muzika i prijatelji su ga vratili domacem govoru.

                 - Tacno je, do prije nekoliko godina imao sam kontakte samo sa Nijemcima. Tek negdje prije desetak godina, kad sam kupio nekretnine na Krku i kad sam otkrio moje prijatelje Ivicu Perica – Periju i naseg muzicara iz Doboja Drazena Babica – Arcija, pricam kao navijen. Arcija znam iz djetinjstva, a otkako je u Minhenu, ako nismo zajedno svake sedmice onda se barem telefoniramo. Prije mjesec upoznao sam jos jednog zemljaka muzicara, Roberta Pintera iz Hoffa. Ima nas svuda i meni je neobicno drago da se druzim sa mojim Dobojlijama.

                 Edin je vezu sa domovinom uspostavio na zanimljiv i domisljat nacin. U spoju ugodnog sa korisnim, odlucio je da svoje znanje sviranja klasicne gitare prenese zainteresiranim Nijemcima u svojoj ljetnjoj skoli na Krku. Napravio je jednu izvanrednu web-prezentaciju muzicko-turisticke ponude. Projekat je nazvao “Otok gitare”, preciznije “Gitarreninsel”.

                 -Taj projekat je tek u pocetnoj fazi. Kupio sam, dok su cijene jos bile niske i podnosljive, apartman i zemljiste u Malinskoj na otoku Krku. Prve goste – polaznike ljetnje skole gitare sam imao prosle godine. Smjestio sam ih u jednom vecem apartmanu. Danju su se kupali, ujutro i navece su vjezbali gitaru i pili vino, i svima je bilo fino. Namjera mi je da na tom mom placu napravim jedan veci objekat, gdje bih pored smjestajnih kapaciteta imao i moju muzicku skolu. Za sve je potrebno imati dobar pristup i dobru turisticku ponudu. A sta ja to nudim mozete pogledati na mojoj stranici www.gitarreninsel.de  Nijemci su jako zainteresirani da imaju aktivni godisnji odmor. Oni su takav narod. Nikome vise nije stalo da se samo izlezava i nabacuje tamnu boju. Ljudi zele i provod i aktivnost, a i da nesto za zivot  korisno nauce. Moja ljetnja skola ce imati sve nivoe, od onog za pocetnike, do onog za prave majstore kojima treba jos samo malo usavrsavanja tehnike sviranja.

 

image023

Skola gitare u hladovini kvarnerskih maslina

 

                -Kad ce “Gitarenninsel” proraditi punim kapacitetom?

                -Mislio sam da ove godine pocnem graditi tu kucu u Malinskoj. Nadam se da ova svjetska ekonomska kriza nece eskalirati do te mjere da dozivimo finasijskih krah, jer bi me to jedino moglo omesti. A kad krenem u akciju, nama Cerovcima je to valjda u krvi, posao na Kvarneru ce biti obavljen veoma brzo. Culi ste kako je moj Osman napravio cesmu na Cairama?

                - Pisale su novine o hair-vodi “Paljike”. Svako bi trebao da ostavi nesto lijepo iza sebe i sa tom zeljom Osman Cerovac je iz dobrocinstva uredio izvor. Evo vec godinu i vise, najsladja i najbolja dobojska voda moze se pronaci na Cairama. Dolaze ljudi iz grada da napune prazne boce… Pozelimo da i tvoj projekat bude uspjesan!                                 

                - Hoce, hoce! Hvala puno! Onima koji jos ne vjeruju, pokazacemo sta Svabe uz moju pomoc znaju o muzici.

 

 

                                             MIRKO JELEC
                                      E-mail: jelec@telus.net

                            www.tipura.com // Nase novine 2008

image024

 

image025

Fotke sa posljednjeg nastupa Edinove grupe“8-ball-band“ u “Teufelhart”-u

image026

 

image027