Dobojlije u dijaspori – Jovo Dolic, Australija

 

 

KINESKA MEDICINA PROMIJENILA NJEGOV ZIVOT

 

 

                     Pred vratima me cekala velika bijela koverta. Po tezini i biljezima vidim da je nesto ozbiljno. Posiljka je upucena u Kanadu iz Australije, a na njoj pise “Missent to Indonesia”. E vala, bas se nahodala. Po stambilju vidim, stigla je nakon dvomjesecnog lutanja. Unutra gomila sarenih magazina. Omot u boji, format kao “Time” a naslov “QI KONG CHINESE HEALTH”. Kontam, neka greska, ili u najgorem, uvaljuje mi neko pretplatu. Nije prvi put! Zavirim u impresum i zinem od cuda: “Editor and Publisher John Dolic”. Nije greska! Pronasao me nase gore list! Nas Dobojlija Jovo Dolic!

                     Prica o njemu nije ordinarna. Cesto je prepricavam strancima, koji uz daske ponudjene avanture, pronalaze u njoj cudesnu moc sudbine i drevne medicine, a i pouku kako posvecenost nekom cilju odredjuje smisao i punocu zivota. Odrastao je na Usori, u cestitoj radnickoj familiji koja je izvela na put cetvoro djece. Majka Toda, domacica, i tata Rajko, gradjevinar i aktivista Mjesne zajednice Usora i Ekoloskog pokreta “Zeleni” Doboj, bili su radisni, skromni i posteni i kao takvi ostali su u srcima svih Usorana. Danas zive u Australiji, u Sidneju. Jovo je u mladosti bio tih i bojazljiv, za razliku od Zagorke, Gordane i Branke, aktivnih i uvijek druzeljubivih sestara. Postao je slavan kada je stampa objavila vijest da je u Pekingu, u Kini, uspio kao prvi Evropljanin zavrsiti fakultet kineske tradicionalne medicine. Pismo me stvarno obradovalo. Nakon 12 prohujalih godina ponovo uspostavljamo vezu i vracamo se u one ljepse dane.

 

 

 

Sareni magazini o kineskoj medicini – izdavac Jovo Dolic

 

 

 

 

                    -Sve je to pocelo jos u gimnaziji – prisjesa se Jovo. – Bio sam  povucen i ne bas pretjerano socijalan tip. Zelio sam putovati i nastaviti skolovanje u inostranstvu.

Nisam imao baz zlatan prosjek ocjena (moji profesori su kasnije tvrdili da sam bio odlican djak!). Prijavio sam se u Sarajevu na jedan konkurs za internacionalnu razmjenu studenata i doznao da ima jedno slobodno mjesto za studij u – Kini!  Svakako sam to zelio ali nisam bio prevelik optimista. Na odgovor je trebalo cekati punih godinu dana, pa sam u medjuvremenu upisao u Beogradu studij spanskog i – za svaki slucaj – kineskog jezika! Mojoj radosti nije bilo kraja kada sam napokon doznao da sam dobio stipendiju i da putujem u Peking. Sta vise, nije bilo nikakvog ogranicenja, mogao sam studirati sta god zelim..

                    U Kinu je stigao sa 20 godina. Bilo je to 1979. u vrijeme kada se velika drevna zemlja nakon Kulturne revolucije pocela otvarati prema strancima. Startao je prvo sa temeljitim ucenjem jezika na Pekinskom institutu za jezike.

                   - Svi misle o kineskom kao izuzetno komplikovanom jeziku. Mandarin je fascinantan, precizan, organizovan i logican, poput kompjutera. Svjetski jezici su vecinom previse ”rjeciti”, u poredjenju sa kineskim. Za Kineze vele da govore cetiri puta brze nego zapadnjaci, a ono sto bi trebalo na engleskom pisati na cijeloj stranici, na kineskom stane na cetvrtini lista.Od prvog dana u tom dalekom svijetu pronasao sam svoju sudbinu. U ono doba svi smo bili zaslijepljeni kung-fu filmovima. Odmah sam poceo uciti drevne borilacke vjestine Tai Chi Chuan (Tai ci cuan). U drugoj godini studija, svom redovnom jutarnjem “gimnasticiranju” u parku ispred studenstkog doma dodao sam drevnu, nekada tajnu kinesku preventivnu terapiju, Qi Gong (izgovara se kao  Si kong). Za osam godina nisam propustio niti jedno jutro a da ne vjezbam.                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                   Pocinjao sam u zoru, u pet, i vjezbao dva-tri sata. Moji zdravstveni problemi sa kojima sam dosao u Kinu, visok krvni pritisak, glavobolje, averzija prema svjetlosti potpuno su nestali. Kasnije je djelotvoran ucinak Si Konga pomogao da popravim vid i da se oslobodim naocara koje sam nosio godinama!

                 Nakon dvije godine ucenja jezika, Jovo Dolic je odlucio upisati studij kineske medicine. Sestra Zaga mu je pisala kako akupunktura i terapije prirodnog lijecenja postaju sve vise hit u Evropi, a i njega samog zanimao je taj drevni medicinski sistem, ciji recepti sezu u davninu od prije 3.000 godina.

                 -Kada sam dosao na raspust u Bosnu, raspitivao sam se medju zvanicnicima kakvu prodju ima moj izbor. Naisao sam na zid odbojosti. Rekli su mi: - Kineska medicina nikada nece biti priznata kao pouzdan  zdravstveni sistem. Bolje izaberi nesto drugo!

                 Mislio sam, ljudi bolje znaju i cim sam se vratio nazad u Peking napisao sam odbijenicu za Medicinski fakultet. Ali, sudbina nije dala da se izvucem tako lako! Moj drugi izbor bio je nastavak studiranja kineskog jezika. No, za upis se ceka po godinu dana, tako da sam morao ponovo na Medicinu. Imao sam stvarno srecu da moje mjesto u medjuvremenu nije bilo vec zauzeto, tako da sam ponovo dobio odbijenu  stolicu na Fakultetu kineske tradicionalne medicine, koju sam “zuljao”narednih sest godina.

 

 

 

Jovo Dolic sa Australijankama kojima je Si Kong takodje promijenio zivot

 

 

 

 

 

 

                  Sta je zapravo kineska medicina? Kakvim se principima sluzi? Sareni magazini iz one velike bijele koverte nude odgovor. Kineska medicina ne posmatra oboljenje kao takvo kako je postavljeno u zapadnoj medicini. Po njima, bolest je posljedica poremecenog balansa Yina i Yanga, koji predstavljaju jedinstvo suprotnoga i balans izmedju suprotnosti. Jedan iz drugog izviru i prerastaju jedan u drugi. U tretiranju pacijenta  kineska medicina se u prvom redu sluzi ovim principom Yina i Yanga, koji im odredjuje da li je bolest interna ili eksterna, hladna ili topla (u znacenju da li je previse topline ili hladnoce u organizmu), da li je bolest izazvana deficitom energije ili pak njenim suficitom.

                  Drugi princip kojim se sluze je univerzalni takozvani koncept Pet elemenata (drvo, vatra, zemlja, metal i voda). Po njihovom shvatanju, postoji vrlo uska veza izmedju svih organa i sistema u tijelu. U kineskoj medicini, Pet elemenata predstavljaju pet glavnih organa – njihove funkcije, medjusobne relacije i uticaje. Postoji takodje pet odgovarajucih razvojnih faza, pet boja, pet okusa i pet emocija, sto sve skupa daje “dijagnozu”. Znacajan aspekt kineske tradicionalne medicine je filozofsko poimanje svega u sveopstoj relativnosti. Nista nije apsolutno.i nista nije do kraja fiksirano kao normalno ili nenormalno. U koristenju ljekovitog bilja proporcija i odnos svake biljke u poredjenju sa drugom je vaznija od ukupne tezine, miligrama i grama.Za svaku biljku su preporuceni limiti, maksimum akcije i minimum rizika.




Borilacka vjestina Tai ci uvijek privlaci publiku u Sidneju

 

 

               U dijagnosticiranju, specijalnu paznju posvecuju boji lica, pacijentovom jeziku, pulsu, znojenju, ponasanju, te  osjecaju za tjelesni miris i okus, za pacijentova osjecanja i emocije. Sve te opservacije su smjestene u kontekst vremenskog doba, trenutnog vremena, doba dana, starosne dobi, pola i rase. 

 

                  - Fakultet sam zavrsio u septembru 1987. Nakon osam godina provedenih u Kini cekao me povratak kuci, kome sam se neizmjerno radovao ali i strahovao kako ce kineska medicina biti prihvacena i hocu li moci dobiti dozvolu za rad. Da bi se potpuno osigurao, jos u petoj godini medicine, dodatno sam upisao nastavak studija jezika. I to sam uspjesno zavrsio i dobio diplomu koja mi omogucava da budem zvanicni prevodilac  kineskog jezika. Medjutim, i prije no sto sam dosao kuzi stampa i televizija su objavili vijest o prvom Evropljaninu sa titulom doktora kineske medicine. Zahvaljujuci takvom publicitetu, nisam jos bio ni raspakovao kofere a poceo sam lijeciti pacijente koji su dolazili sa svih strana sa raznim tegobama, od reumatizma, bronhitisa, srcanih oboljenja, glavobolje, bola u ledjima, pa sve do najtezih oboljenja tumora i karcinoma. Nerado sam primao ovu posljednju grupu. Upozoravao sam ih  da je kineska medicina pouzdano dobra, ali da ne cini cuda, no ljudi su bili spremni na sve u potrazi za lijekom…

 

               “Praksa” nije trajala dugo. Stigao je poziv za vojsku. Nije mu se islo. Supruga Dzu Tjen Dze bila je trudna, no nije bilo druge. Nakon vojnickog drila i besmislenog iscrpljivanja na strazi i vjezbi po kisi i u blatu, u kasarni u Novom Sadu imali su srecom razumijevanja pa je vrlo brzo poceo raditi u vojnoj bolnici, Vojni doktori nisu imali predrasuda prema kineskoj medicini, pa je red za akupunkturu i akupresuru  bivao svakim danom sve duzi. Godina u vojsci ipak nije bila izgubljena, a brojni Novosadjani su mu vjerovatno i dan-danas zahvalni. Radovao ga je povratak kuci, familiji i tek rodjenom sinu – Julijanu ( Dzulijanu)!

               Raspitivao se u Regionalnom medicinskom centru u Doboju kakve su mu sanse za posao. Nije bilo ni podrske, niti puno razumijevanja. Poziv je stigao neocekivano iz Samobora kod Zagreba. Njihov novosagradjeni hotel - banjsko ljeciliste zvrjao je prazan, pa su nadosli na ideju kako da ga popune uz  pomoc “nepriznate” medicine. Jovi i njegovoj supruzi date su prostorije za rad i besplatan smjestaj. Posao je krenuo od prvog dana punom parom. Pacijenti su poceli stizati, hotel je bio bukiran tri mjeseca unaprijed.    Medjutim, direktor ustanove bio je beskrupulozan zahtijevajuci od njih da primaju mnogo vise pacijenata i da ih zadrzavaju sto duze, te da u svemu imaju posla samo sa njim, zaobilazeci upravu hotela. Takvo uvjetovanje, ubrzalo je njihovu odluku da odu i da otvore samostalnu praksu u Zagrebu. Kupili su kucu i zapoceli ispocetka. Vrlo brzo pacijenti su ponovo poceli stizati iz svih krajeva bivse Jugoslavije. Praksa je procvjetala opet, ali nazalost bila su vec pocela politicka previranja, a potom je  zapoceo  rat u Hrvatskoj. Dolisi su morali dalje – nazad u Kinu!  Nedugo potom, rat se preselio i u Bosnu, pa su i Jovini roditelji, Rajko i Toda, morali iz Doboja za njima u Peking i to preko - Rumunije.

 

 

 

Rajko i Toda Dolic na Kineskom zidu                                       

 

 

 

 

 Iako mu je Kina “druga domovina”, Jovin cilj bila je – Australija! I tako, nakon mnogo lutanja i mnogih otpocinjanja, Sidnej im je otvorio vrata.Tu mu se rodila i kcerkica Julia. Veci dio Dolica danas je tamo: Cika Rajko i Toda, Jovo i Gordana. Sestra Branka, udata za Ivicu Segu, zivi u Americi, u Dalasu, dok najstarija sestra Zaga u Zagrebu ima svoju skolu za ucenje stranih jezika. Jovo je, pak, u Mosmanu, jednoj od sidnejskih uglednih gradskih cetvrti, zasnovao svoj Centar za kinesku medicinu i kung fu i posao je krenuo ponovo. Pacijenti i “rekreativaci” svakodnevno posjecuju centar, koji pored standardnog lijecenja akupunkturom i akupresurom, uz vjesto menadzerisanje gotovo svakog mjeseca nudi nesto novo: nove vjezbe za popravak vida, za uspostavljanje balansa, za mrsavljenje, protiv depresije… Naravno, tu si i razliciti stilovi Si Konga,Tai  cija  kao i Kung Fua, te predavanja o taoizmu. Nasi ljudi, tu i tamo, dodju na lijecenje ali su to u najcescem slucaju Australijanci, odnosno Nijemci, Englezi, Holandjani, Svicarci i svi drugi koji se sad zovu Australijanci. Centar redovito organizira seminare i predavanja sirom Australije, a i putovanja u Peking, naravno uz Jovinu pratnju. Posjeta [aolinu i dodatno ucenje od najvecih kineskih majstora itekako je privlacna…

 

 

                                                               

 

     

 

 

 

                  Pored lijecenja pacijenata, treniranja Kung Fua, vjezbanja Si Konga, u dalekom Sidneju Jovo Dolic pronasao je vremena da pokrene vec pomenuti casopis o kineskoj medicini, a i da na engleskom za australsku publiku napise knjigu “ Kako je kineska medicina promijenila moj zivot”. Nasi citaoci kojima je Internet pri ruci mogu ga pronaci na adresi    http://www.qigongchinesehealth.com  Nas Dobojlija sa Usore nakon svega sto mu se desilo i nakon kompletnog uvida u domete zapadne i kineske medicine, duboko je ubijedjen kako Si Kong predstavlja najcudniju samo-terapiju, koja je pomogla stotinama pacijenata sa veoma razlicitim bolestima. Rijec “Si” znaci “zivotna energija”, “kong” se prevodi kao “sposobnost” ili “vjestina”. Kombinovano te dvije rijeci upucuju na pojam vjezbanja zivotne energije. I danas on se u lijecenju bavi i akupresurom i akupunkturom, kao i tradicionalnim biljnim medikamentima, ali sve vise je okrenut ka cudesnom “plesu”, seriji tjelesnih vjezbi koje ukljucuju pravilno disanje i koncentraciju a koje mogu pokrenuti “zivotnu” energiju i dovesti organizam nazad u potpuni balans. Kazu, ako se pravilno vjezba, tijelo se ne znoji,suvo je, ali su zato dlanovi znojni.



Kineski lavovi u Australiji

 

 

 

                     - Nemam ni mrvice sumnje u vrijednost ovog metoda lijecenja. Moje ubjedjenje je stvarno toliko da vjerujem kako ce jednog dana Si Kong biti medicina buducnosti u citavom svijetu. Milioni Kineza prakticiraju ovu drevnu vjestinu. U novije vrijeme provedene su kompletne klinicke studije sa brojnim slucajevima koji su pokazali redukciju ili kompletno iscezavanje  znakova oboljenja i patoloskih simptoma. Krvni pritisak vratio se u normalu, u urinu nisu pronadjeni tragovi secera, cirkulacija je definitivno poboljsana a tumori ili su vidno reducirani u velicini ili su potpuno nestali, a da pri tom pacijenti nisu koristili nista drugo osim vjezbanja Si Konga. Ja osobno znam najmanje 20  ljudi koji su imali veoma crnu prognozu. Nekima je receno da im preostaje tek par mjeseci zivota. Ali, zivi su i dan-danas,  deset godina kasnije, zahvaljujuci Si Kongu. Uvjerio sam se u tu cudesnu moc i posvetio joj svaki svoj trenutak. Kineska medicina i Si Kong definitivno su promijenili moj zivot. Sretan sam zbog toga.

 

 


Napisao Mirko Jelec

 




Nase novine 2005 // www.tipura.com