O domacim zivotinjama i Dobojlijama: Ljilja Kovacevic (Kanada) - Berislava Stosic (Doboj)

 

 

                                   TRI PRICE ZA ISTU NAMJENU

 

 

 

                  Kad je Jericho, zvani Jerry, u svojoj devetoj godini dospio u macije sirotiste, usvojila ga je Ljilja Kovacevic. Od tad veliki zuti perzijski macor neumorno prede najljepsu maciju pjesmu samo za nasu zemljakinju, koju Kanadjani zovu Lilly. Ko zna, mozda se ljubav prema zivotinjama nasljedjuje, a mozda se covjek s tim ne rodi, ali se kasnije obogati. Jedino je pouzdano da je Ljilja do ove velike, daleke zemlje dogurala iz nuzde. Nakon studija, sa diplomom profesora njemackog jezika, zaposlila se u sarajevskom TAS-u. Rat ju je zatekao u Sarajevu. Iz opkoljenog grada nije se moglo izaci, a moralo se jesti. Ljilja, srecom, pronalazi posao i prevodi novinarskim ekipama austrijske i njemacke televizije. Napokon, uz njihovu pomoc, helikopter UNPROFOR-a odvozi je prvo u Italiju, a potom stize do Njemacke. U Minhenu je provela sest godina radeci u administraciji jedne bolnice. Onda je poletjela jos dalje, do najdalje kanadske obale. Radila je neke usputne poslove i ponovo krenula  u skolu. U Vankuveru je zavrsila koledz i postala programer. Medjutim, kompjuterska industrija u tom momentu  bila je na nizbrdici. Lilly, nas neumorni svjetski putnik, pakuje kofere i odlazi u Veliku Britaniju. U Londonu provodi godinu, pa se ponovo vraca u Kanadu. Pocinje raditi u jednoj veterinarskoj klinici i otkriva svoju ljubav prema zivotinjama. Jerry ulazi u njen zivot i mjau-mjau budi njena jutra.

 

                              image031

                               Ljilja Kovacevic – s mackom na put po svijetu

                    

 

                 Kad je Stipo K., laka mu crna zemlja, u avgustu 1992. dobio poziv za “razmjenu”, posljednju noc u svojoj kuci proveo je u kosmaru kakav moze samo prouzrokovati radost sto odlazi iz dobojskog pakla i ocaj sto napusta svoju kucu. Nije mogao oka sklopiti i jedva je docekao zoru. Dva davno pripremljena kofera cekala su u hodniku. Iza njega i njegove supruge Ljubice brava je skljocnula kao da ne zatvara kucu vec njih izvana na dozivotnu robiju buducih prognanika.

                 Sargo ih je pratio u stopu. O njemu je mislio nocas: zasto i pas ne moze u razmjenu, kome da ga ostavi kad sve komsije odlaze?

                 Autobusi su cekali ispred ZTP-ea. Poturili su mu da potpise nekakvu potvrdu kojom izjavljuje da odlazi “dobrovoljno” i da svoju nepokretnu imovinu ostavlja na raspolaganje opstini. Masa svijeta se tiskala dok su nadlezni iz Crvenog krsta citali spiskove i razdvajali familiju i susjede, hucalo mu je u glavi kao da ga svojom tezinom nebo pritisce. Pas je osjecao nervozu mase, trazio je utjehu svoga gospodara.

                  -Sargo, idi kuci! – rekao je prije ulaska u autobus i zaplakao naglas, gorkim, najkrupnijim suzama svog zivota.

  -Sargo, idi kuci! – nemocno je prosaptala supruga Ljubica.

 

                 image032

 

 

Gospodinu Mladenu Krsicu,

Odjeljenje za privredu Opstine Doboj, 18. avgusta 2005

U posljednjih nekoliko mjeseci 2005. godine nastavljena je stara praksa nehumanog unistavanja zivotinja. Strucna sluzba angazuje lica koja u grupi od troje-cetvoro, u jutarnjim satima najure pse i macke u pravcu parkova, zbunja, parkinga ili prostora izmedju zgrada i otvore paljbu po njima. Panicni lavez, cvilenje ranjenih zivotinja i krvavi trotoari ostavljaju nelagodu  na prolaznike. Medju  lutalicama nalaze se i izgubljeni ljubimci iz kucnog dvorista, ali veci broj pasa lutalica donesen je na podrucje grada od strane vlasnika iz seoskih sredina. Iznosimo vam ove probleme sa namjerom da poduzmete mjere i zaustavite nehumano postupanje sa zivotinjama. Predlazemo vam da:

-uspostavite izvor sredstva i donacija za izgradnju azila za zivotinje

-upostavite redovnu kontrolu prisustnih pasa i macaka na podrucju grada i njihovo privodjenje i odvozenje u azil za zivotinje

-uspostavite veterinarsku kontrolu, vakcinaciju i sterilizaciju napustenih zivotinja

-uspostavite urednu evidenciju o udomljavanju zivotinja.

                                                             Drustvo prijatelja zivotinja “Lesi” Doboj

 

                 Zbunjen i ostavljen, Sargo je drhtao od straha. Tek ga je glad izvukla iz zbunja. Na vratima restorana, odakle je dopirao miris hrane, pojavila se sarena uniforma.

    -Mars, dzukelo! – rekla je cokula udarajuci ga u rebra.

 Prvu koru kruha pojeo je tek narednog dana. Neka zena se sagnula i krisom iz torbe izvadila njegov zalogaj. Narednog dana opet. Treceg dana krenuo je za njom.

                 -Psi su se namnozili! – rekao je ratni predsjednik tri godine kasnije. -Moramo poduzeti mjere!

                 Pucanje je pocinjalo obicno u zoru. Da bi ih spasila, zena je odlucila dovoditi pse nocu u svoj stan. Pustala ih je ujutro, kad  prodje opasnost.

 

 

                              image033

                                 

 

SRNA – Srpska novinska agencija

Ponedjeljak, 10. Decembar 2007.

Akcijom komunalne i veterinarske inspekcije opštine Doboj, u saradnji sa građanima, otkrivena je osoba koja u centru grada u svom stanu od 70 kvadrata drži svoja dva psa i brine se za još 35 pasa lutalica i 13 štenadi, rekao je Srni šef inspekcijske službe opštine Doboj Slavko Kovačević.  Prema izjavama građana, ta osoba skoro svakodnevno iz stana ispusti na ulicu, bez ikakve kontrole, najmanje tridesetak pasa koji lutaju po gradu i vraćaju se nazad u stan, rekao je Kovačević i naveo da psi nisu veterinarski pregledani, niti vakcinisani.
"Takav postupak suprotan je opštinskoj Odluci o načinu i broju držanja pasa i drugih životinja na gradskom području, pa će prema toj osobi biti preduzete odgovarajuće zakonske mjere", istakao je Kovačević.
Kovačević je napomenuo da je Komunalno preduzeće "Progres" u predhodna tri mjeseca sa dobojskih ulica i ostalih javnih gradskih površina uklonilo 61 psa lutalicu, od čega u septembru pet, novembru 31 i u oktobru 25 pasa lutalica .

                       

 

                 Te veceri zene nije bilo. Zabranjeno joj. U zoru su ih najurili u prostor izmedju zgrada. Onda su poceli pucati. Sargo je osjetio kako ga je neka sila zaustavila u bijegu. Tek onda stigla je bol veca od njegovog pseceg jauka. Pridigao sa na prednje sape, povukao obamrlo, krvavo tijelo, pokusao otpuzati sa cistine na kojoj su lezali ranjeni i ubijeni. Pucnji su odjeknuli opet.

    -Mama,opet ubijaju cuke?- probudjeno preplaseno dijete pitalo je majku.

    -Ne, sine! Mirno spavaj! - tjesila ga. -Sad i cuke spavaju!

 

image034

Dobojska djeca su  spasila petoro stenadi. Cuvaju ih i brinu o njima u improvizovanom sklonistu ispod balkona njihove zgrade

 

Web-stranica Doboj-live.com, 13.12.2007. Forum citalaca na novinsku vijest Srne.

Jedna Fatima negdje iz Amerike.

Umjesto da se zahvale toj osobi sto se brine o tim psima, oni hoce jos da je  kaznjavaju!? Cestitam joj na humanosti, a ostale neka je sram!!! 
Hocete da se ugledate na Zapad, izdvajate milionska sredstva za centar grada, pa izdvojite i malkice vise za smjestaj odbacenih pasa i macki, njihovo zbrinjavanje, veterinarsku brigu, sterilizaciju i vakcinaciju. Neko bi na kraju te cuke i mace usvojio.
To je HUMANOST!
Necete valjda pobiti te jadne pse? Zgrazavam se! 
Pa nismo valjda vise Divlji Zapad!?

Jedan Dejan iz Republike Srpske

U poslednjem periodu u Doboju su se desili stravicni napadi pasa lutalica, gdje bih izdvojio napad copora pasa na zenu i dijete u strogom centru grada.  
Nismo Divlji Zapad, ali nismo ni zooloski vrt!

Jedan Kiki iz Republike Srpske

Fatima ti si stvarno pala s kruške. Vodi ih ti svojoj kući kad ih toliko voliš.Ionako je Doboj pun raznih vrsta "pasa", samo nam još ovi fale.

 

Sanitarnom inspektoru Opstine Doboj.

Postovani,

Gradjani Doboja razlicito prihvataju pse lutalice – kod jednih bude ljubav i zelju da ih zastite, a kod drugih mrznju i averziju prema njima. Da bismo  zastitili ta jadna stvorenja, osnovali smo Drustvo za zastitu zivotinja kako bismo ih sklonili sa ulica, obezbijedili im hranu i njegu i sprijecili njihove nehumano ubijanje. Mnogi stradaju pod tockovima automobila,  ili kao zrtve psihicki neuravnotezenih osoba. Smatramo da je najhumaniji i najcivilizovaniji nacin rjesavanja ovog problema izgradnja prihvatilista za nezbrinute zivotinje. Azil bi im uz nadzor Veterinarske stanice pruzao zastitu  do pronalazenja buduceg vlasnika. U prihvatilistu bi radili volonteri iz naseg Drustva za zastitu zivotinja. Stoga vas molimo da nam poklonite potrebnu paznju i uvrstite nas zahtjev za dodjelu parcele broj k.c. 7251 “Bare” na Usori, gdje bi bio lociran azil za pse.

Molimo vas da urgirate kod nadleznih sluzbi da se prekine sa ubijanjem.

                                                                    Drustvo za zastitu zivotinja Doboj

 

image035

Dobojska razglednica: pseca migracija iz sela u grad

 

Web-stranica Doboj-live.com, 13.12.2007. Komentari citalaca. 

Opet Fatima iz Amerike.

Da se neko brine o njima i da im se napravi smjestaj kao sto se to radi na Zapadu ne bi se desilo da psi lutaju gradom, gladni i opasni... Do toga ne bi doslo ako bi se napravio azil za napustene pse i macke, pruzila medicinska njega i mogucnost usvajanja tih neduznih zivotinja.... 
Danko Oblak sa domaceg terena.

Fato opterecena si predrasudama, i glupostima. Te humane stvari prolaze na zapadu zato sto ne postoji dovoljan broj problema, te ljudi moraju o necemu da brinu. Pokusavam fino da ti kazem da ta prica kod nas ne pije vode i nece jos dugo, a kerovi i dalje napadaju narod ...Tako da za sada preduzimamo najbolje sto mozemo ....

Fatima iz Amerike se ne da.
Pa Danko, nisu psi krivi. Za ubijanje zivotinja kriv je nas mentalitet. I zivotinje imaju neka prava, vole da zive, da jedu, da se raduju, da se maze, pomiluju... 
Da li si ikada osjetio vjernost i ljubav psa? Ako jesi, onda znas o cemu pricam.
U Doboju se svasta nesto napravilo, izgradilo, i sto treba i sto ne treba, trosile su se pare na neke nepotrebne stvari, a nikada se nije razmisljalo o tom problemu... 
Zasto neko pri opstini ne pokrene to pitanje, zasto se ne pruzi prilika tom humanom covjeku, koji je drzao u svom stanu 30 pasa, da uz neka novcana sredstva otpocne rjesavati to pitanje na humaniji i civiliziraniji nacin... 
Psi napadaju, jer su gladni i jer su u fazi parenja, a tada su najopasniji, o tome ti pricam. 
Ako se zbrinu, vakcinisu, steriliziraju, to ne kosta mnogo ako se hoce. Ako se
pronadje neko mjesto, pa fino ljudi prosetaju da vide sta je to, pa se nekome neki i svidi i uzme ga sebi, naravno uz potpis da ce se brinuti o tom psu ili maci...

 

Gospodinu Miri Hadzicu, Odjeljenje za privredu Opstine Doboj, 24. februara 2008.

Postovani,

U vise navrata obavljali smo razgovore sa prestavnicima Opstine i trazili  rjesenje za smjestaj napustenih i nezbrinutih zivotinja, izgradnjom azila na parceli k.c.7251 Bare, k.o. Usora Doboj, povrsine 2500 metara kvadratnih. Ovu parcelu trazimo na trajno koristenje ili na odredjeni vremenski period. Predlazemo da se razmotri mogucnosti i odobre sredstva za izgradnju ograde i boksova za smjestaj zivotinja. Procjenjujemo da se svi radovi mogu obaviti u iznosu od 10.000 KM.

Udruzenje  zahtijeva i apeluje na humano postupanje sa zivotinjama, a posebno se protive neprofesionanom nacinu likvidiranja i zlostavljanja, kako su to do sada , po nalogu inspekcijskih organa opstine Doboj, cinili radnici preduzeca “Progres”, koji su za svoje usluge placani sredstvima opstine. Nije nepoznato, ali je surovo, da su za svaki odsjeceni rep ubijene zivotinje “izvrsioci” naplacivali po 13.5 KM, a tamanjenje su provodili ubijanjem iz vatrenog oruzja pred ocima gradjana.   

                                                        Udruzenje za zastitu zivotinja “Lesi” Doboj

 

image036

Berislava Stosic: “Molimo vas, pomozite…”

 

                   Razgovaraju dvoje iz Post Scriptuma.

                  -Bilo bi dobro da pomognemo jadnim zivotinjama!

                  -Zasto? - veli drugi. - U Bosni je toliko sirotinje i bolesnih koji takodje ocekuju pomoc!

                  -Njima ce vec neko pomoci. Zivotinje nemaju zastitnika, jos cekaju da se pojavi Noa!

 

 

Nezavisne novine, Banja Luka, 10.11.2008, Najezda pasa u Doboju

U Doboju je zabilježena najezda pasa lutalica, iako je od početka godine u tom gradu ustrijeljeno više od 140 tih životinja.

Dobojlije tvrde da, uprkos tome, njihovim gradom luta oko 50 pasa lutalica, a da ih najviše ima u parku u centru grada, koji svakodnevno posjećuje veliki broj građana sa svojom djecom.

Damir Lukić, tehnički direktor Komunalnog preduzeća "Progres", koje za potrebe opštine Doboj vrši odstrel pasa lutalica, kaže da se akcije izvode vikendom u ranim jutarnjim časovima.

Kako kažu u tom komunalnom preduzeću, nedostatak šintera, nije jedini problem, nego i "uvoz" pasa iz susjednih opština, kao i iz seoskih područja.

"Svaka ženka se godišnje dva puta pari, a svaka ošteni između četvoro i šestoro, u prosjeku petoro pasa. Ako se 100 ženki ošteni to je 1.000 pasa godišnje", kaže Zlatko Žakula, direktor "Progresa".

Zdenko Tomić, veterinarski inspektor u opštini Doboj navodi da je zbog nepostojanja azila za pse odstrel jedini način da se riješi taj problem.

 

   image037

   Napusteni i gladni 

 

 

Novinaru M.Jelecu, 24. maja 2009.

Postovani gospodine,

Ovom prilikom zelim da vam napisem nesto o nasem udruzenju i nasoj uzaludnoj borbi sa ovdasnjim vlastima za zastitu napustenih zivotinja.

Ja se jos od 1992. godine brinem o jadnim stvorenjima, koje su ljudi na pocetku rata napustajuci svoje domove  morali ostaviti na ulici.

Nase Drustvo prijatelja zivotinja “Lesi” je registrovano 2004. i za sve godine otkad postojimo, i pored razgovora, dopisivanja i sastanaka, nismo mogli privoliti gradske vlasti da nam na bilo koji nacin pomognu.

Sama se brinem za 40 pasa, od toga deset stenadi. Ponekad mi neko pomogne kupujuci hranu, ali to je neznatno u odnosu na potrebe. Jako tesko se snalazim za hranu, jer nisam vise u mogucnosti da im sama od svojih sredstava kupujem sve ono sto im treba. Improvizovano prihvatiliste za pse na Usori  koje sam sama podigla  je u jako losem stanju, ograda propala, kucice treba mijenjati. Psi izlaze iz prostora, jer nemam dovoljno lanaca, a onda su u nemilosti sintera, kojima je to pravo zadovoljstvo. Moglo bi jos svasta da se napise o nasoj brizi za ta divna stvorenja, ali i o nasoj tuzi i ocaju. U nadi da cete nam pomoci mnogo vam hvala.

                                                                Predsjednik Udruzenja, Berislava Stosic

 

       image038

      Improvizovani  azil – kuca tugujuca 

 

                                                                                    

                   Kad je Ljilja Kovacevic, glavni junak nasih seoba, krhko stvorenje velike duse i nepresusne zivotne energije, odlucila da ide u Italiju, ni jednog momenta nije razmisljala da napusti i ostavi svog macka. Jerry je dobio avionsku kartu i novo ime – Giovani! Na njenom krilu sletio je u Veneciji, pa onda autom do Vicence, do kuce Ljiljine sestre Slavojke. Godinu dana mjaukao je na talijanskom. Voljeli su ga svi redom. Voljeti zivotinje nije sramota! To je isto kao i kad volite ljude, mozda cak plemenitije, jer su cupavi stvorovi vjerniji i odaniji, bez zlobe i mrznje. Sa njima je nas kratki ljudski zivot mnogo ljepsi.

                  Onda je Ljilja odlucila da se ponovo vrati u Kanadu. Giovaniju je opet kupljena avionska karta i stigao je nazad u svoj rodni Vankuver.

                  -Welcome back, Jerry! - rekao je carinik.

                  -Welcome home, Lilly! - rekli su u veterinarskoj klinici.

                  

                        

Post Scriptum

U zelji da pomognu napustenim zivotinjama u Doboju, grupa nasih ljudi formirala je posebnu organizaciju. Po ugledu na najaktivnije be-ha drustvo za zastitu zivotinja “NOA” iz Banja Luke (Pogledaj: www.drustvonoa.org), pod simbolicnim imenom biblijskog lika koji u svojoj barci spasava sve prije velikog potopa, nastala je i “NOA” u Vankuveru. Kanadske vlasti su odobrile njeno djelovanje pod nazivom NOA Canada  - Animal Welfare Society. Njihov glavni cilj je zastita prava zivotinja i edukacija gradjana, kao i prikupljanje materijalnih sredstava za podizanje prihvatilista za napustene pse u Doboju. Pomoc nase dijaspore iz cijelog svijeta je dobrodosla!

Kontakt adresa:  noacanada@gmail.com

 

 

                                                                                                 

                                              MIRKO JELEC
                                        E-mail: jelec@telus.net

                              www.tipura.com // Nase novine 2009.

 

 

 

Fotografije iz Doboja:  Maja STANISIC-PENAVA   

 

 

Foto-dodatak:

image039

Psi lutalice na svakom koraku - Ispit savjesti za Dobojlije i dobojske vlasti    

 

image040

Berislava Stosic: “Sama se brinem za 40 pasa, od toga deset stenadi”

 

Azil  i azilanti

image016  

 

image011

 

image012  

Puna “kuca”

 

image013  

Za spavanje - prazno bure, za veceru - prazna serpa

 

image014

Pseci zivot u Doboju - kucice u azilu dotrajale, ograda porusena