U POSJETI NESTALOJ CIVILIZACIJI |
Kad djeca odrastu i život uplovi u sigurnu luku, čovjeku ostaje
nada u dobro zdravlje i nakana da ostvari, ako može, svoje neispunjene želje.
Branko i Marija Sitničić dočekali su taj dan. Katarina i
Biljana su već velike djevojke, Sitničići su uselili u novu
kuću u New Westminsteru, jednoj lijepoj četvrti Vankuvera. Posao je
oboma pouzdan i siguran: Branko je kompjuterski stručnjak, a Marija radi
u finansijama i pri samom je kraju školovanja za zanimanje koje u Kanadi zovu
"general accountant". Zdravlje , ne ureklo se, jos uvijek služi, pa
su, taman na vrijeme, neostvarene želje pokucale na vrata. Marija i Branko Sitničić -Nas dvoje već dugo smo željeli
ostvariti naš san - posjetiti Južnu Ameriku, tačnije spomenike drevne civilizacije Inka - uvodi nas Marija
u priču o dalekom putu. -Pročitali smo sve što
se o Inkama moglo saznati, raspitali se za najbolje vrijeme
putovanja i, napokon, kupili avionske karte za Peru. Nakon 13 sati leta od Vankuvera
preko Toronta do Lime, dočekalo nas je južno sunce koje
je grijalo i prosvijetlilo jednu od najnaprednijih svjetskih kultura u pred-kolumbovsko doba.
-Sve nam je sa Peruom i Inkama
bilo intrigantno, -nastavlja Branko -počev od čarobne muzike,
nevjerovatnog kolorita boja u njihovim nošnjama, do neobičnih gradjevina
koje su ostale iza njih. Civilizacija
Inka bila je na svom vrhuncu u 15. i 16. vijeku. Imperija je obuhvatala
prostor današnjeg Perua, te dijelove Ekvadora, Bolivije, Argentine i
Kolumbije. Glavni grad im je bio Kusko, a pretpostavlja se da je carstvo Inka
brojalo oko 20 miliona ljudi. Španci ne samo da su ih porobili, već su
ih bukvalno istrijebili, opljačkali i uništili sve do čega su
došli.
-Negdje sam, Marija, pročitao kako nisu poznavali novac, već
su trgovali isključivo robnom razmjenom. Zlato im je služilo za ukras, a
bilo je, izgleda, najveći razlog njihove propasti? -Samo ime Inka u njihovom
kečua (Quechua) jeziku označava kralja ili vladajuću familiju,
a Španci su tim imenom prozvali sve stanovnike. Na prevaru su uhvatili
njihovog kralja koji se zvao Atahualpa. Za njegov otkup tražili su od
njegovog naroda da napuni jednu sobu sa zlatom i još dvije sa srebrom. Kad su
prostorije bile pune do vrha, pogazili su obećanje i ubili posljednjeg
kralja Inka. -U to vrijeme
"demokratija" je, za razliku od danas, stizala sa Istoka -
pojašnjava Branko, - ali je imala iste imperijalističko-kolonizatorske
motive. Sa Špancima stigle su do tad na ovom kontinentu nepoznate bolesti.
Male boginje su prepolovile populaciju, a oni koji su preživjeli bili su
prinudjeni raditi kao roblje po rudnicima. Njihove srebrne i zlatne
rukotvorine pretopljene su u poluge i završile su u Evropi.
-Šta je vas dvoje, pored
ovog zapisa o istorijskoj nepravdi, posebno impresioniralo na vašem lijepom putovanju? -Sve je, od prvog
do posljednjeg momenta provedenog sa potomcima Inka, bilo čudesno - oduševljena je Marija. -Posebno me zadivila njihova okrenutost ka prirodi i sposobnost
za agrikulturu. Oni su prije toliko
vijekova na vještacki podignutim i navodnjavanim terasama provodili selekciju žitarica kako bi dobili kulture koje mogu uspijevati na visinama od
preko 3.000 metara nadmorske visine! Kompletan nutricionizam zasnovan im je na krompiru
i kukuruzu, od
koga prave i piće i najraznovrsniju hranu. Nikada u životu nisam vidjela tako čudne oblike i boje. Ima ih na
stotine različitih vrsta i svaka ima drugačiji ukus. Krompir vodi porijeklo iz Perua, tačnije
potiče sa platoa pored jezera Titikaka od
prije šest hiljada godina. Španski osvajači su prvi put
vidjeli krompir kada su stigli u Peru 1532. godine. Ponijeli su ga sa sobom
u Evropu i ispostavilo se
da im je ta namirnica
bila vrijednija od svog srebra i zlata, jer krompir danas hrani cijelu planetu! -Kulinarstvo Peruanaca je
i mene zadivilo - dodaje
Branko. -Pripremi hrane pridaju dostojanstven značaj, uživaju u kuhanju. U priobalnom dijelu riba je najdominantnija, dok je
na Andima specijalitet najbogatije trpeze pečeno zamorče, koje ukusom podsjeća na meso kunića.
Za osvježenje piju piće od kukuruza
sa malim postotkom alkohola, a od modernih pića sad je popularna Inka-kola, gazirano piće sa okusom banane. Kažu da je Koka-kola otkupila prava za svjetsku
distribuciju, pa će vjerovatno uskoro Inka-kola stići u sve dijelove svijeta. Lišće koke, inače, ima sakralno i magično značenje. Puhnuti preko tri lista koke u pravcu planina priziva snagu prirode i uspostavlja čovjekov balans prema prirodi. Naravno, žvakali
smo sa njima koku. Sem oporog okusa, nismo "uhvatili" ništa drugo,
premda Peruanci tvrde da je koka opojna droga koja umanjuje bol, glad i
žedj...
-Putovanje je uključivalo i razgledanje misterioznih Naska-linija
i crteža na pijesku? -Naska linije i crteži i danas
predstavljaju nerazjašnjenu misteriju: kako je bilo moguće
"nacrtati" likove raznih
životinja džinovskih razmjera, bez pomoći sa neba, a još čudnije je
kako se medju tim crtežima našao i lik astronauta? I čemu su zapravo
služile kilometrima duge linije koje, već na prvi pogled,
podsjećaju na avionske piste. Deniken je svojevremeno o tome iznio svoju
teoriju posjete iz svemira, a nama je jedino ostalo da to vidimo i da se
čudimo.
-Gradjevine
drevnih južno-američkih
civilizacija su takodje svjetsko čudo? -Inke, a i još starije civilizacije na tom prostoru, imali
su nevjerovatno arhitektonsko znanje. Podizali su svoje monumentalne
gradjevine sa začudjujućim klesarskim umijećem. Sakriven na
visinama Anda, Makču Pikču je otkriven tek prije stotinu godina.
Sve što bi čovjek mogao reći nedovoljno je da dočara svu
njegovu ljepotu. S razlogom je uvršten u prvorazrednu kulturnu baštinu i
proglašen za svjetsko čudo. -Zanimljivo je da Inke
nisu imali pismo, u ovom našem smislu, već su koristili nizove uvezanih
čvorova za bilježenje najkomplikovanijih numeričkih podataka, a
pretpostavlja se i istorije i literature. To znanje "čitanja"
čvorova nažalost je izgubljeno, a osvajači su te zapise, kao i
štošta drugog, uništili. Njih je zanimalo samo zlato. Arheloški nalazi
pokazuju da su Inke imali i zavidno medicinsko znanje, da su prije pet
vijekova znali za operaciju lobanje!
-Fizički razvoj Inka zbog
uslova u kojima su živjeli, visoko na Andima, okarakterisao je njihov izgled,
čvrstu tjelesnu gradju i malu visinu. Pluća su im imala za
trećinu veći kapacitet nego kod nas, imali su dvostruko veći
hemoglobin, mnogo sporiji rad srca i dvije litre krvi više nego što mi imamo. -Pored toga što ste na
licu mjesta učili i upoznali jednu od najčudesnjih drevnih civilizacija,
po slikama vidim da je Branko bio i od velike pomoći. Vršio je
ječam u nekom dalekom selu? -Bio je to pravi seoski
turizam - zaradi za svoju hranu! Vršenje ječma na starinski nacin,
proteklo je manje uz moju, a više uz pomoć magaraca. U tom selu, kad smo
stigli, dočekali su nas na ulazu sa pjesmom i pratnjom. Imao sam osjećaj kao da sam Tito sa Jovankom!
Ha,ha,ha. Izgleda Mariji ovo poredjenje sa Jovankom nije baš po mjeri. Šalim
se, ali stvarno su nam priredili prelijep doček. Turizam je mlada grana
i donosi im značajne prihode. Goste dočekuju toplo, otvorenog srca
i dijele sve što imaju. Potomci Inka ostavili su na nas dubok dojam.
Unatoč represiji i asimilaciji, koja je nad njima provodjena, uspjeli
su, prenoseći s koljena na koljeno, sačuvati svoj originalni
kečua jezik, svoje običaje i tradiciju. Stvarno je za žaljenje
vidjeti kako su pljačka i nasilje, pohlepa i gramzivost u stanju
uništiti kulture prošlosti. Doduše, možda je još veća žalost što su te osobine postale vidljivo mjerilo
i naše sadašnjosti. A što se nas tiče, ako već ne možemo
pobjeći iz takvog vremena, možemo barem putovati! -Pa tek ste stigli nazad?! Kuda
sad? -U
februaru letimo na Kubu. Tamo već godinama provodimo naš zimski odmor. A
na ljeto planiramo u pohod još jednoj
drevnoj civilizaciji - posjetu faraonima i piramidama. Idemo u Egipat.
Planirali smo posjetiti mjesta svih sedam svjetskih čuda. Dok smo još
mladi... MIRKO JELEČ www.tipura.com // Naše novine 2011. |
Galerija slika i You-Tube
foto-dokumentarac:
target="_blank">http://www.youtube.com/watch?v=fvTi1FfeCjI&fb_source=message Machu
Picchu Ollantaytambo Maras
- bazeni soli
Pogled sa Kapije Sunca Lama odmara
na Kapiji Sunca Prilaz
Machu Picchu sa takozvane “Inka staze” Misminay – vrsenje jecma Misminay –
Obred gdje se potomci Inka mole planinama i prirodi Ollantaytambo
– nekadasnje kupatilo plemickih porodica Sacsayhuaman
– gradjevina nastala u pre-inka periodu Cusco Quechua selo – proizvodnja
tekstila Pisac –
jedna od mnogobrojnih pijaca suvenira Cusco – poziranje za turiste Na putu
kroz predivne visoravni Anda Yucay –
bivsi manastir pretvoren u hotel Samo nekoliko od stotina vrsta kukuruza koji se uzgaja
na Andima U srcu
“Svete Doline” izvorna muzika Perua Mobitel,
mama i beba - u selima Perua nema obdanista, djeca su sa majkama citavo
vrijeme |