Dobojlije u dijaspori: Mensur Zahirovc – Kumla, Svedska

AMBASADOR DOBOJA U SVEDSKOJ

Biram telefonski broj u Svedskoj. Unaprijed znam – bice ovo jedan dugacak, troskali razgovor. Tako to uvijek bude kada me nostalgija uzme pod svoje i kada pozelim cuti neki dragi glas iz moje mladosti i iz mog rodnog grada.

Sa druge strane zice promukli pozdrav. U tom casu shvatam, taj glas nije bas za horsko pjevanje, ali, unatoc “skripavog” tonaliteta, naslucujem lice razvuceno u osmijeh. Javlja se Mensur Zahirovic:

- Bio mi je sinoc u gostima Sejo Mujkanovic – Graho sa zenom Mirzetom, pa smo “zaronili” do dna “Napoleona”. U dva ujutro zvali smo naseg Ibru Mulaomerovica-Bajima u Austriju da mu kazemo da ga volimo i da hocemo da nam dodje u Svedsku na susret Dobojlija. Zato sam malo promukao…

Ostao je isti. Godine i tuzni dogadjaji jesu ostavili ogrebotine, dusa mozda jest ranjena i mnogo-stosta covjek nece reci u telefonsku slusalicu, ali ono najbitnije rat nije uspio promijeniti. Mensurova vjera u ljude, njegova druzeljubivost, predusretlljivost i bezmjerna ljubav prema rodnom gradu izgleda kao da su multiplicirani.

- Dobojlije u dijaspori moraju da se cuvaju i paze. Doboj nastavlja da nas povezuje nekom finom, tananom, nevidljivom niti. Pored zahvalnosti zemlji koja nas je prigrlila, ne smijemo zaboraviti svoje korijene! Mi se, naravno, dobro razumijemo i zbog nametnutog nam zivotnog statusa a i zbog toga sto smo vazda bili na slicnim talasnim duzinama. Materijalno neko bolje, neko manje bolje stoji, ali to nam fala bogu nikad nije bilo posebno bitno. Bili smo rahat u dusi. Kada se onog "iznutra rahatluka" tice, najrahatniji je onaj ko poslabo konta. Ali, da ne mudrujem vise, stari moj, ja ti se ves osam godina bavim sa projektima koji imaju bosanski predznak, pa sam cesto i u Bosni. Zajedno sa kolegom Mariom Zgrabljicem iz Sarajeva, u Informativnom centru za bosanska pitanja ”obradjujemo” goruce probleme bosanskih doseljenika, a jednom sedmicno imamo i svoju jednosatnu emisiju na nasem jeziku. Troskove djelatnosti pokrivaju po pola Izbjeglicki fond Evropske Unije i Doseljenicki zavod Svedske. IBF ( tako se zove centar) kontaktira sa etabliranim svijetom koji nesto znaci u Svedskoj, tako da i moja malenkost nije anonimus na ovim nordijskim prostorima.

Mensur Zahirovic i bivsi premijer Dragan Mikerevic na privrednom sajmu

Dosao je u prelijepu zemlju ( Zuko Dzumhur:”Svedska je kao apoteka!”) u jesen 1992., trajektom iz Poljske preko Baltika. No prije toga, mucno iskustvo bijega iz dobojskog pakla. Kao bivsi direktor Radne zajednice zajednickih poslova “Bosnaprevoza”, nagovorio je novopostavljene povjerenike da uspostave autobusku liniju za Bec. Kada je linija krenula, nasao se sa familijom u autobusu, koji ce u Sremskoj Raci biti zaustavljen punih devet dana! Putnici su se poslije, iz Beograda, rasuli po svijetu. Na putu bez povratka, isuseni do kosti od visemjesecne dobojske agonije, presirokih pantalona i upalih obraza, blijedi i umorni, na trajektu sto je isplovio iz Svinousca bili su Sejo Brkic, Mensur i Seida Zahirovic sa djecom, Sejo Hanumic i Indira Kulenovic. Brod je dospio do Svedske obale u jutarnjim satima.

Godmorgon Sverige!

- U ovoj zemlji po mojoj evidenciji ima oko 500 Dobojlija, a u Norveskoj 200, dok nas je u Danskoj oko tri stotine. Sve u svemu, oko hiljadu Dobojlija je na nordijskom prostoru sa fenomenalnom kadrovskom strukturom. Nas svijet se dobro snasao, hoce da radi, da napreduje, da se prekvalifikuje. Svi su stali na cvrste noge. Ne znam koga bih prije pomenuo, svi su zasluzili da im se oda priznanje za pozrtvovnost, za brigu o djeci. Neka mi ne bude zamjereno sto cu izreci samo neka imena. Knjiga bi bila pretijesna za sve. Ovdje su Mesud Skornja,.nas sindikalac Enver Hadzic, Halida Tubic (Vejzovic), Reuf Korkic, Izet Kamaric, Brankica i Mile Potocnjak, Beslagici, i to dva Ibrahima: Bajko i Ibro Majdin, Tadija Grgic, Beko Barjaktarevic, Ferid, Zina i Haris Cehic, dr. Muris Hrnjadovic, Bilja i Erna, Macura, Jasna i Braco Prskalo, nana Dzehva Brkic. Inzenjer Zahid Nalic je u mjestu Almhult i radi na programiranju hidraulicnih sistema u americko-svedskom koncernu Sauer Danfoss. Obje kcerke su mu zavrsile elektro-tehniku i rade u istom istrazivackom centru u “Eriksonu”, jedna na jednoj a druga na drugoj strani hodnika. Najbolji matematicar koga je Doboj ikada iznjedrio, prof. dr Armin Halilovic, vec dva puta u zadnje tri-cetiri godine biva proglasen za najboljeg profesora na Kraljevskoj tehnickoj akademiji. Dosao je u Svedsku sa Tuzlanskog univerziteta 1994., da bi u Univerzitetskoj biblioteci pronasao svoju odstampanu doktorsku disertaciju sa kojom je otisao na biro rada i odmah dobio profesorsko namjestenje! Unatoc, laskavog priznanja i postignutog uspjeha, ostao je jednostavan, mio i drag!

Mensur sa suprugom Seidom

Mensur ne bi bio ono sto jest da nije pokrenuo i najvise doprinio odrzavanju susreta Dobojlija u Svedskoj. Nije nam poznato da igdje u dijaspori, osim mozda u Kanadi, ima tako organizirano, smisleno i veselo okupljanje nasih zemljaka. Poceli su prije devet godina u Orebru i potom nastavili susrete svake naredne godine. Mijenjala su se mjesta odrzavanja (Vekhytan, Gillersklack, Johanesvik), mijenjali su se i ljudi. Svaki put bivalo ih je sve vise i vise. Dolazili su iz sve daljih mjesta Svedske, Danske, Norveske, Njemacke, pa cak i iz Bosne: Sajid Jusic, Zijad Mehmedagic, Omer Omic- Omica i Dragan Bijedic ("Arhitekt" Sarajevo), sin tragicno preminulog premijera Jugoslavije, Dzemala Bijedica. Sajid Jusic je svojim sugradjanima poklonio premjerno izvodjenje novog CD-ea pod nazivom "Kada nisi tu" i to je bila prava poslastica. Sajidov gost na posljednjem CD-eu je i Hanka Paldum koju je na susretu Dobojlija u pjesmi "Golubica" zamijenila Sajidova kcerka Ena Jusic i odusevila prisutne, a i poneku suzu izmamila.

- Meni je, pak, najdraze sto smo kroz nase susrete povezali nasu djecu. Mnogi od njih su se tada po prvi put sreli i upoznali, a sada se redovno druze i zajedno idu na ljetovanja. Na susretima sam promovisao projekat IBF-a “Startati privatnu firmu”, koji se, inace, veoma uspjesno realizira u Bosni. U nekoliko navrata imali smo u Doboju konferencije i susrete sa privrednicima u zelji da iniciramo saradnju izmedju svedskih i bosanskih firmi. Dovodili smo predstavnike svedskih koncerna. Vec su uspostavljene odredjene poslovne relacije koje obecavaju potencijalne kooperativne odnose i privrednu saradnju. Mozda je jos rano o tome govoriti, ali nece biti nikakvo iznenadjenje ako svedska tehnologija stigne do Doboja!

Na susretu Dobojlija u Svedskoj potpisan je petogodisnji sporazum o poslovno- tehnickoj saradnji izmedju svedske firme "Idesta AB" Malme i novoosnovane firme "GeoTherm" Doboj Jug, ciji su vlasnici Zahid Nalic, Mustafa Osmic i Mensur Zahirovic. Radi se o transferu tehnologije i znanja u oblasti grijanja i klimatizacije. Taj projekat djelimicno finansira i Evropska unija. Unikatne toplotne pumpe, uspjesno provjereni i dokazani svedski patent za toplu vodu i grijanje kuca, enormno doprinosi ustedi energije i novca. Vec su instalirana cetiri takva sistema u Sirokom, Tuzli, Bosanskoj Gradisci i Doboju. Sve vise otvara se mogucnost proizvodnje toplotnih pumpi u Bosni i Hercegovini za sto je zainteresiran svedski partner.

Mensur je pronasao svoju novu zivotnu zadacu. Ako ga je rat bacio na drugu obalu, snalazljiva, spretna i prije svega pametna glava upitala se zasto da te obale ne premosti i poveze bivsi bosanski zavicaj sa novom nordijskom domovinom, na obostranu dobrobit. Budale vode ratove, mudri pobjedjuju u miru. Jest da vlade imenuju svoje diplomatske predstavnike, ali Dobojlije u dijaspori su daleko od vlasti i politike, no znaju i cijene zasluge svojih sugradjana. Sta mislite koga bi izabrali za svog pocasnog ambasadora u Svedskoj?

Gratulerar herr Zahirovic!

Napisao Mirko Jelec

Nase novine 2005 // www.tipura.com