Ratko Karabatkovic
- Ohajo, Amerika
ODLAZAK IZ NOVINARSTVA - DEFINITIVAN!
|
Njegova supruga Ljiljana Gostimirovic
svakako je najzasluznija
sto je Karabatkovic postao
dobojski zet i sto je iz “Poleta” i “Vjesnika” stigao na stranice “naseg tiska”. U njegove specificnosti spadala je produhovljenost konverzacije i traganje za socnijim izrazom
novinarske recenice.
O da! Bio je u ono vrijeme
prvi i jedini dobojski novinar na biciklu! Sa koznom torbom o ramenu, jedino je dobrim prijateljima bilo jasno da se sem biljeznice u njoj krije i - sahovska garnitura! Nakon
zavrsenog rukopisa, znao je sate i sate provoditi kao pasionirani sahista,
odmjeravajuci na crno-bijelom polju snagu sa nekim od kolega ili prijatelja
redakcije (Bosko Jelic, Ferid Cehic
i Stipo Kljaic bili su najcesce “zrtve”.)
Ratko Karabatkovic je bio jedna veoma, veoma ineteresantna i zanimljiva osoba. Da li jos uvijek uspjesno izbjegava pat-poziciju i na kom polju sada vodi
bitku?
-Eto mene medju zivima! - bile su mu prve rijeci
nakon sto se nismo culi punih sedam
godina. Sreli smo se nakratko u Njemackoj. Ratko je proveo u Bavarskoj sest i po godina, u mjestu Au, sjeverno od Minhena.
Ljiljana je vec drugog dana po dolasku dobila
posao u svojoj zubo-tehnickoj struci, a Ratko
se snalazio. Onda su, kao i brojni drugi, u okviru programa mjesovitih brakova, stigli do Amerike, do
Klivlenda u drzavi Ohajo.
- Stedi rijeci! - diktira u slusalicu vaznu uputu za
ovaj zapis koji je on trebao ispisati svojom rukom.Ali..
- Nista ne pisem od 1992. Kada sam otisao iz Doboja, stavio
sam tacku na dio zivota iza
sebe. Prestao sam postovati novinarstvo! Sve ono sto se desavalo u ratu i oko njega srusilo
je svaku moju iluziju o toj profesiji. A ovdje u Americi sam prestar da u novinarskoj struci pocinjem iz pocetka.Radim, inace, u bolnici Cleveland Clinic. Zadovoljan sam. Ljudi me postuju. Imam dobro
zdravstveno osiguranje i dosta drugih benificija. I kad spojim subjektivno
sa objektivnim, drzim da
je moja odluka o definitivnom
odlasku iz novinarstva - konacna! Ratko Karabatkovic: “Prestao sam postovati novinarstvo!”
- Posvetio sam se familiji
i sahu - nastavlja kroz osmijeh. - Da! To je postalo kao
alkohol! Redovito igram putem Interneta sa protivnicima iz cijeloga svijeta.
Necu da se hvalim, nekad dobijam - nekad gubim! Ratkova supruga Ljiljana,
kako se pokazalo, ima zanimanje ciju diplomu priznaju sve zemlje svijeta.
Nakon dvije sedmice po dolasku, dobila je posao i u Americi: - Bila sam, izgleda,
vizionar nase sudbine kada sam u svojoj 15-toj godini odlucila biti
zubo-tehnicar i kada sam se upisala u
prvu generaciju te skole u Sarajevu. U
ovoj struci - kako procjenjuje Ljiljana - odmah se najocitije utvrdi znas li
ili ne znas raditi. Nakon Njemacke, morali smo u Americi ponovo krenuti
ispocetka. Imamo dvoje djece, dva sina kojima valja osigurati buducnost .
Najveca utjeha u svemu su uspjesi nase
djece. Web-dizajner Ogi Karabatkovic Ogi je zavrsio prvu godinu na koledzu.
Studira elektro-tehniku i computer science, a Ivor, koji je imao samo
tri godine kada smo otisli iz Doboja, stigao je do srednje skole! U familiji,
inace, imamo jos jednog novog clana. Moja sestra Mirjana, koja je ostala u
Njemackoj, ponovo se udala i u 41-voj rodila prelijepu djevojcciu koja sada ima cetiri godine. Djeca rastu. - Prosle godine kupili smo kucu u Lejkvudu,
pristojnoj gradskoj cetvrti i sada smo u gvozdenoj finansijskoj disciplini -
smije se Ratko, pokazujuci kako jos uvijek suvereno vlada recenicom i
novinarskim izrazom. - Cekamo americke pasose i
necemo ove godine putovati, ali nasa vrata su
otvorena. Za prijatelje ce uvijek biti mjesta! Pripremio
Mirko Jelec
|
Nase
novine 2005 // www.tipura.com |