Dobojlije u dijaspori:  Robert-Bobo Pinter (Njemacka)

 

 

                                    MUZIKA MORA ZIVJETI

 

 

 

 

“Musik muss leben - auch elektronisch.  In Hof lebender Pianist Robert Pinter stellt bei Kulturnacht im Theater Hof neues Projekt "Electronic Jazz" vor.”

 

 

               Pred nama je isjecak iz njemackih novina. Provjeravamo u nasem malom dobojskom kruzoku koliko smo zaboravili “Deutsch”, a drago nam sto Svabe sa puno respekta i hvale pisu o nasem zemljaku Robertu Pinteru.

              Muzika je zivot! Ovaj moto otvara svaku Internet stranicu web-portala Roberta Pintera. A kada se covjek nadje u njegovom malom studiju, tek tada moze prepoznati koliko tajzivotima aspekata. Plakati majstora baroka Johanna Sebastijana Bacha i dzez legende Herbie Hancock-a zajedno su sa velikim i malim fotosima ucenika ovog pijaniste i ucitelja keyborda, a takodje tu su i slike sa Pinterovih solo i zajednickih nastupa sa njegovim kolegama. Note dzeza, prema kome Robert njeguje posebnu ljubav, a takodje i klasicne muzike naslagane su gotovo do plafona, dok jedan “Mozart” lezi, ociti frisko koristen, na notnom stalku keyboarda. Na tri strane prostorije od kojih desetak kvadrata stoje instrumenti, uglavnom elektronski, naslagani jedan na drugi. Tu takodje ne manjka klavir i harmonika, na kojoj je Robert Pinter kod kuce u Bosni, odsvirao svoje prve note…”

 

 

 

 

               -Lako je muzicarimakaze u po citanja jedan moj prijatelj. - Oni mlate pare i na veselju i na tuzi. Lako im se bilo snaci u tudjini, jer je svijet muzike univerzalan. Na svim kontinentima g-dur i b-mol su isti!  

               Mozda note jesu iste, ali su nam sudbine razlicite. No, ipak, najbolje je da pitamo pravog muzicara, da dobijemo odgovor iz prve ruke.

               -Nije bilo lako, ali mozda mi je bilo lakse nego drugima kojima je proces priznavanja struke trajao duzeuvodi nas u svoj muzicki svijet nas Dobojlija iz Njemacke.- Pa i ja sam u pocetku proveo tri godine u jednoj tekstilnoj firmi, dok nisam ponovo polozio ispit za klavir u Nirnbergu i dok mi na osnovu toga nije priznato moje akademsko muzicko obrazovanje sa Muzicke akademije u Sarajevu.

 




               Robert Pinter, Dobojlijama poznatiji kao Bobo, rodjen je u septembru 1967. godine, a sa rodnim gradom se oprostio 1992-ge. Garantno pismo poslao mu je njegov ujak, koji preko 25 godina zivi u Njemackoj, i tako je stigao u Bayern, u grad Hof, smjesten u njemacko-cesko-austrijskom trouglu.

              -Od septembra 1995. sam u drzavnoj muzickoj skoli i nastavljam porodicnu tradiciju obrazovanja muzicara, istina na profesionalnom nivou. Starije Dobojlije ce se vjerovatno sjetiti mog oca, Zeljke Pintera, koji je mnogu dobojsku djecu naucio svirati harmoniku. Moji roditelji, tata Zeljko i mama Enisa, bivsa medicinska sestra, nisu se mogli odvojiti od Doboja, jos su u Bosni i dijele i dobro i zlo sa malo preostalih starih komsija.


     

                



Prosvirao u sestoj godini – sa nastupa u osnovnoj skoli

 

 

Dobojski rokeri: Bobo, Havrlja, Germa, Zare, Dobrisa i Vule

 

 

 

 

 

               -Bobo, ti se se prilicnonaskolovaomuzike. Poceo se posve rano?

              - Prve note sam naucio od oca i prosvirao jos u sestoj godini Od njega sam naslijedio ljubav prema muzici. A znate kako to ide u zivotutalenat je samo jedan postotak koji otvara vrata muzicke karijere, dok je za pravi uspjeh neophodno  obrazovanje, rad i naporno vjezbanje. Naravno, ako neko voli muziku, onda je mnogo lakse. Ja sam zavrsio nizu muzicku skolu u Doboju. Nastavnica mi je bila Vildana Rustemov, a kasnije sam, nakon srednje skole,  zavrsio Akademiju u Sarajevu, instrumentalni odsjek. Profesorica klavira mi je bila Sanja Arkus, supruga poznatog sarajevskog klavijaturiste Darka Arkusa, koji je svirao u grupi COD i Teskoj industriji.

               - Klavir nekako odmah moze citaocima dati odrednicu tvog usmjerenja ka klasicnoj muzici. Ti si, medjutim, u svojim dobojskim danima najmanje bio u klasici?

 

Isjecak iz njemacke stampe: Robert Pinter - Musik ist leben                 

 

               

               - U mom dobojskom periodu ja sam zapravo bio u rocku. Svirao sam u Rezervnom tocku i u grupi Time out (Zlatko Plavsic,Drazen Babic-Arci).Bila su to lijepa vremena.Bice mi drago ako je nasa  muzika dala kreativan doprinos tom dobojskom periodu i jos draze ako smo ostali upamceni medju nasim Dobojlijama. Rat je nase zivotne sudbine usmjerio drugim tokovima.

 

                Da mi je neko prije 15 godina rekao da cu imati solo-koncerte u Njemackoj i da cu biti profesor muzike u njemackoj skolinikada ne bih povjerovao! A, eto, danas nosim Doboj u uspomenama i posjetim ga tek da vidim roditelje. Karijeru sam nastavio u Hofu. U mojoj muzickoj skoli su i djeca i odrasli. Najmladji ucenik ima tek cetiri godine a najstariji 58. Ucim ih svirati piano, synthesizer, keyboard, harmoniku, a u stilovima smo od klasike do popularne muzike.

 

                    

 

                -Iako si maksimalno  zauzet u skoli, angaziran si takodje i kao izvodjac?

                -Da. Redovno imam koncerte, koje pod nazivom “Unplugged and more”, zajedno sa ucenicima ili kolegama-muzicarima imam ovdje u Hofu i okolini. Ove godine sam u okviru jedne njihove kulturne manifestacije u ovdasnjem teatru predstavio svoj novi  muzicki projekatelektronski jazz. Kod ove vrste muzike poseban kvalitet je sto najbolje muzicke osobine tzv. starog svijeta” i ovog modernognovog svijetapovezujem u jednu cjelinu. Pri tom neke ranije muzicke koncepcije sa novim muzickim sredstvima, uz spontanost i uz, rekao bih, avanturisticki tehnicki pristupdobijaju sasvim novi kontekst. Uzivam u takvoj vrsti eksperimenata, a koliko vidim i publici se to jako dopada. U neku ruku to je nastavak improvizacija koje sam bio zapoceo jos sa svojim bratom Darkom, nekada davno u Bosni. Tada smo nas dvojica svirali Bacha i Mozarta na dzez nacin. Mi smo opet zajedno. Dado, tako ga zovemo, zivi u ovom istom gradu. Radi kao nastavnik udaraljki u jednoj privatnoj muzickoj skoli.

                - Pored elektronskog dzeza sta jos imas na repertoaru?

                - Repertoar je dosta sirok, mijenja se i dopunjuje, zavisi sa kim sviram. Pored klasike, tu je neizostavni Herbie Hancock, Chick Corea, George Gershwin, Henry Mancini, Sting, Viktoria Tolstoy, Tasmin Archer, Christina Stürmer, Lucie Silvas, Duke Ellington, Joseph Kosma, Paul Desmond. Ali, tu su i Deep Purple, pa zvijezde nove scene Christina Aguilera, Shakira, Norah Jones, Sarah Mclachlan

 

 

 

                 - Vratimo se opet na pocetak ove price, koju smo zapoceli recenicama iz Franken posta, a koje je ispisala koleginica Kerstin Starke. Njoj se tvoj elektronski dzez jako dopao, jednako onoliko koliko meni tehnicki potencijal tvog studija u koga si utrosio, po slobodnoj procjeni, stotinjak hiljada eura.

                 - U digitalnom svijetu muzike nema kraja novim tehnickim mogucnostima. Trudim se da budem u toku, pa se zatoborimsa prostorom da smjestim i funkcionalno upotrijebim sve ono sto imam. A sto se tice samog komponiranja, moram reci da je to takva vrsta muzike koja covjeka ne moze ostaviti ravnodusnim. Medjutim, uho treba da se privikne na takvu elektronsku svirku zasnovanu na dzez standardima. Moj je umjetnicki credo da  muzika nije staticna, da se mora mijenjati, da mora zivjeti! Nadam se da ce oni koji posjete moju web-stranicu www.robert-pinter.de  uzivati  u nekim pasazima moje muzike raspolozenja.

 

                

 

 

                                          Napisao: MIRKO JELEC
                                          e-mail: jelec@telus.net

 

 

 

                                 www.tipura.com // Nase novine 2007