Dobojlije u dijaspori: Samir
Sestan – Droga (Minhen, Njemacka) MUZICKI PRODUCENT
GODINE |
||
Iz zavicaja uglavnom stizu lose vijesti
- ili je neko, gluho ne bilo, umro,
ili je tesko bolestan, ili je poznanik prodao kucu za jeftine pare, ili
dopire jauk nezaposlenosti i besparice. Ovaj je avaz, ne ureklo se, prelijep:
nas Dobojlija Samir Sestan proglasen je za be-ha muzickog producenta 2005.
godine. Bravo majstore!
Samir Sestan i pjevac Leo Kazic u studiju “Matrix” u
Minhenu Nakanjujem se dugo za ovu
reportazu. E pa stvarno je odavno bio red da Samir Sestan, poznatiji po
nadimku Droga, pozdravi Dobojlije putem “Nasih novina” i da nam kaze sta je
sve uradio za minulo vrijeme od posljednjeg susreta. Niklo je od tada pravo
brdo njegovih ploca, aranzmanskih i producentskih projekata, sto je
zahtijevalo njegov veliki trud i veliku zauzetost a sto je, barem djelimicno,
razlog ovom reportaznom pomak-kazivanju. Jer, nije fer da se nesto propusti,
a nije ni lako uplesti u stivo sve ono sto je radisni Dobojlija postigao
otkako se otisnuo od kuce. Jedno je, ipak, sigurno: Samir Sestan, nas
dobojski muzicki izdanak, jedan je od nasih najtalentiranijih i najplodnijih
stvaralaca. Ogledao se u gotovo svim muzickim poljima: od komponiranja, aranziranja,
pisanja, edukacije pa sve do produciranja. Ovom raskosnom talentu nista nije
mrsko,niti strano. Svirao je narodnjake, pop i rok, klasika mu dodje kao
razonoda, a dzez inspiracija. Priznajem, nije lako takvog jednog elokventnog
i osebujnog, ponekad kontroverznog, a prije svega obdarenog muzicara
smjestiti u par redaka. Droga i Hari Mata Hari – sa snimanja Harijevog
posljednjeg albuma “Zakon jacega” Rodjen je 1965. godine. Jos u
prvom osnovne u “Narodnim herojima” bio je proglasen za djaka skole. Masala!
Notalno je prosvirao u desetoj, a u biografiji ce mu jos pisati da je bio u
posljednjoj generaciji one lijepe i nenadmasne skole – Gimnazije u Doboju.
Vanredno je zavrsio Srednju muzicku skolu u Tuzli, a Muzicku akademiju u
Sarajevu nije stigao dovrsiti zbog silnih turneja i studijskog rada. Svoju
sopstvenu edukaciju zaokruzio je dvogodisnjim studijem za dzez u Minhenu,
gdje od 1994. zivi i radi. Ozenjen je.
Sa suprugom Mimom ima dvoje djece:
Podmladak – sinovi Edin i Dennis Kada
je imao 13 godina, da li u nekoj garazi ili supi (govorilo se “svaka supa jedna grupa”), prve
akorde zasvirao je u bendu koji se buntovno-mladalacki zvao “Ironija”. Za
narastajuci talenat, nakon radosti prve igranke, sve je potom imalo logican
slijed u bezbrojnim svirkama sa raznim “formacijama” da bi sa grupom “Vremeplov” 1980. imao svoj
prvi nastup na cuvenom ”Prvom glasu Doboja”, u sali Kina “Partizan”. Tu se uknjizio u svijet “velikih”sa prvom
nagradom publike. Onda uplovljava u grupu “Tok zivota” Vladimira Vukojevica
Baje, da bi godinu dana kasnije presao u “Rezervni tocak” i cinio njegovu
najslavniju postavu: Vule, Reba, Havrlja, Toni i Droga. Slijedile su velike
svirke od kojih Dobojlijama jos zvone usi. Te godine sa Antonijom Kuffnerom –
Tonijem priprema drugi album Rezervnog tocka “Poslije tebe”. Droga svira
klavijature i autor je cetiri pjesme, ukljucujuci i naslovnu numeru. Treci album je bio u pripremi kada je dobio
poziv za vojsku. Nakon odsluzenja vojnog roka prelazi u “Divlje jagode”.
“Rezervnom tocku” taj transfer nije bio drag, pa na narednom albumu zadrzava
samo jednu Droginu pjesmu, naslovnu, “Zvizduk sa ulice”.
Naredne godine bile
su mu ispunjene brojnim koncertima i turnejama. Od 1986. do 1992. svirao je
sa Divljim jagodama, Halidom Beslicem, Valentinom, Merlinom, Tifom, Vesnom
Zmijanac…U to vrijeme bavi se intenzivno i studijskim
Dzez varijacije u klubu Fogller u Minhenu Svo ovo nabrajanje kazuje o
uspjesnosti i darovitosti naseg Dobojlije koji se iza kulisa smjestio u sam
vrh domace muzicke scene. Cime je preokupiran i sta sada Droga radi? - Posto sam u posljednjih par
godina naucio da jos bolje rasclanjujem stvari, definitivno sam se posvetio
dzezu i klasicnoj muzici. Oformio sam “Droga jazz trio” u formaciji: klavir –
Droga, bas – Sava Medan, bubnjevi i
udaraljke - Bastian Jutte. Radimo veoma seriozno i pripremamo se za nastup u
Jazz klubu “Interim” u Minhenu (na red
se ceka dugo), gdje cemo u martu iduce godine odrzati live - koncert na kome
cemo uzivo snimiti CD i video kasetu. Pored toga , pripremam i jedan
studijski album klasike samo za klavir, tj. solo piano, koji be se trebao
pojaviti takodje na proljece. Paralelno radim na jos tri CD-ea, relativno
nekomercijalna. Prvi je obrada etno-motiva sa Balkana sa primjesama dzeza i
avangardnih klasicnih elemenata. Zatim tu je ploca koju radim godinama –
trenutne impresije sa elektro-pozadinom ( imam vec 15 gotovih numera). Na
kraju, pripremam i jedan CD sa muzikom Johana Sebastijana Baha, relativno
lakse stivo za klavir , ali nece biti izostavljena tokatta i fuga u D-molu.
Klavir je neprevazidjen i zapravo je jedini muzicki instrument koji ima opseg
svih 88 tonova koji se u primijenjenoj muzici koriste. Takodje ima veoma
veliku dinamiku svakog pojedinacnog tona, a isto tako i trajanja, pa bi se
moglo reci da svaka tipka klavira ima “hiljadu tonova”! Oprostite
na ovoj maloj digresiji, htio sam zapravo kazati da sam ja zapravo veliki
zaljubljenik Johana Sebastijana Baha.
Mislim da sam jedan od rijetkih, mozda i jedini sa prostora Balkana, koji ima
njegovu kolekciju od 172 CD-ea.
Povodom 250 godisnjice Bahove smrti, u Njemackoj je izasao kompletan opus
njegovih djela. Iako je bilo papreno skupo (2500 Eura), ja sam bio presretan
kada sam ovu dragocjenost uspio dobiti za samo (!?) 1300 Eura. Sa suprugom Mimom Prepiska sa Drogom predstavlja
radost, jer, kako sam kaze, prokuhava od “iluminacije” i zasipa obiljem
slikovitih podataka. -Zivot u Minhenu je pomalo “robinzonski”, ali ponekad
naleti neko sa kojim sam na istoj talasnoj duzini…Nazalost u zivotu covjek
nema vremena za generalne probe, sve nekako tece previse brzo…Skoro sam
zaboravio da pomenem da sam se takodje ogledao i u filmskoj muzici. Upoznao
sam Vuka Jevremovica, veoma plodnog rezisera kratkometraznog filma. Prosle
godine sam radio muziku za njegov vrlo
dobro primljeni animirani film “Querkus”. - Steta sto mi je mnogo godina i
mnogo energije propalo puneci baterije inim “lihvarima” i “muzickim
konjokradicama”, ali sta ces, valjda je i to bilo predodredjeno na mom
zivotnom putu.
- Koliko vidimo, iza tebe je
pravo malo bogatstvo snimljenih ploca, a prisutan si i na Internetu sa
izvanrednom web-stranicom na domeni www.drogamusic.com -Ploce bih sad tesko mogao
prebrojati. Evo upravo ovih dana u izdanju najpoznatije be-ha disko kuce NTV Hayat
izaslo je sest CD-eova (pola pop, pola folk), ukupno 90 pjesama sa raznih
ploca sto sam ih producirao, svirao
ili aranzirao. Priznanja i ordenje obicno stizu zasluznima na kraju karijere,
a meni je prije par dana u Prijedoru uruceno priznanje “Producent 2005.godine”. Medjutim, ja
sigurno nisam na zalasku karijere, osjecam da moje vrijeme tek dolazi!
Priredbu je prenosila TV 101 i TV
Pink. Plaketa za Samira Sestana: be-ha muzickog producenta
godine A
sto se tice moje web-stranice, drago mi je da mi se javljaju nase Dobojlije
sa svih kontinenata. Zelja mi je bila da pored prezentacije “Matrixove”
diskografije ponudim i edukativne sadrzaje za muzicke pocetnike, ali i za one
koji bi htjeli znati nesto vise o poslu ton-majstora, o aranziranju na
midi-sistemima, o mixu i remixu i o hiljadu drugih muzikoloskih pojmova.
Stranica je dobro posjecena i to me raduje. Svaki put kada se neko od nasih
Dobojlija ubiljezi u knjigu gostiju za mene je
Sa
web-stranice www.drogamusic.com
POTREBNO JE ZNATI SVIRATI Vrlo se cesto desava
da skoro sve pjesme na jednom CD-eu, programira, aranzira ili koaranzira samo
jedan covjek, a vi cujete cijeli orkestar. Dobar primjer je poznati
klavijaturista-programer Laza Ristovski. Mozda manje-vise znate da sve sto
cujete npr. na Dugmetovim posljednjim plocama (a i mnogim drugim) je svirao
samo Laza. Normalno, radi komerc-efekta i cijelog biznisa na omotu se nalaze
svi clanovi benda, jer sta ce publika bez svojih ”ljubimaca”. A sada da vidimo sta sve mozemo
sa nasim silnim instrumentarijem. Pomocu midi sistema (koji mogu biti
veoma razliciti), mozemo uz kvalitetne izvore zvuka (semplere, module itd.)
odsvirati skoro svaki prirodni instrument, a takodje po zelji kombinacijom sa
drugim vrstama zvuka (prirodnih ili vjestackih), kombinirati u nedogled dok
ne dobijemo zeljeno. Prednost aranziranja na midi
sistemima (a u kombinaciji sa audio i live-zvukom) je ta da npr. mozemo veoma
brzo cuti kako jedna fraza izaranzirana za kamerni ili filharmonijski
orkestar, a isto tako i za bilo koju drugu orkestarsku strukturi, moze da
zvuci. Samo desetak godina unazad to bi mozda izgledalo lose i sinteticki,
ali pojavom slozenijih semplera sa kvalitetno ustemplovanim instrumentima i
dobrim softverima za opsluzivanje, gubi se za slusaoca bilo kakva razlika u
odnosu na npr. veliki filharmonijski orkestar. Dobar primjer za to je
kompozitor i aranzer Hans Zimmer, koji je dobio Oskara za muziku u filmu
“Gladijator”.Skoro sva muzika je uradjena preko midi-sistema a na momente se
u filmu cuje filharmonijski orkestar. Naravno, da bi sve to “klapalo” kako
treba, potrebno je izuzetno dobro poznavati nekoliko osnovnih stvari: 1. tonski opseg
instrumenta koji sviramo preko klavijature, 2. mogucnosti polifonije
(koliko tonova u istom trenutku moze da svira), 3. nacin (“manir”)
interpretacije 4. tehnicke mogucnosti
instrumenta 5. i naravno, na
poslijetku, potrebno je znati i svirati.
Samir Sestan STA JE
MUZICKA PRODUKCIJA? - Nekakvo koncizno, decidno
objaSnjenje Sta je to muzicka produkcija ne postoji. Mogu se cuti mnoga
objasnjenja i tumacenja ljudi iz
“branse” ( svako ima neku svoju teoriju), medjutim da bi se lakse pojasnilo
posluzicu se jednim primjerom iz ne toliko metafizickog “bereicha”, a to je
gastronomija. Kada vam konobar donese jelo i
na kraju zadovoljni, smjeseci se, urucujete mu baksis, vjerovatno znate da je
jelo koje ste upravo pojeli djelo ne
samo tog konobara vec i ljudi u kuhinji. U stvari da nema pravog, kvalitetnog
glavnog kuhara i ostalog kuhinjskog osoblja nista od jela ne bi bilo. Znaci,
onaj konobar koga ste samo vidjeli u
ovoj metaforicnoj prici je izvodjac, pjevac, a pregrst “faca” u kuhinji su
ljudi koji bjesomucno stvaraju (mjesecima, nekad i godinama) tih tri-cetiri
minuta pjesme ili nekog drugog muzickog oblika koji vi sa “apetitom” slusate. Eto, to je jedno od
objasnjenja muzicke produkcije. Slicica iz novina - sa promocije Lea Kazica u Njemackoj: Droga, Leo, Zerina Cokoja i Izet Hasic |
||
|