Na{i u dijaspori

Nasi u dijaspori

SUSRET DOBOJLIJA U KANADI

Na izmaku ljeta u Vankuveru, u Kanadi, odrzan je susret Dobojlija u dijaspori. Okupili su se nasi dobojski Kanadjani da se uz pjesmu i druzenje prisjete zavicaja.

“Labour day” – Praznik rada na americkom kontinentu obiljezava se svakog prvog ponedjeljka u septembru. Sjecanje na strajk i radnicke demonstracije u Cikagu 1894. kada je tadasnji americki predsjednik Klivlend (Grover Cleveland) poslao 12.000 vojnika da uguse “pobunu”, poprimio je vremenom drugaciju konotaciju. Umjesto klasno-socijalnog imidza, danas ovaj praznik nosi obiljezje datuma kada nema radnickih parada i kada se, hvala ti Boze, ne radi. Oprostaj sa ljetom, posljednji “long weekend” sezone, po pravilu izmami brojne izletnike u prirodu, pa je po tome ovaj americko-kanadski praznik rada slican nasem Prvom maju.

Dobojlije-Kanadjani: Smilja Jelec, Ilija i Stefica Pranjic, Boris i Doma Panic,Aida i Slaven Krajina, Nevzeta Hadzikadunic, Dragan Mitrovic, Deni Blagoicevic, Aleksandra Djukic, Zoran Blagoicevic, Lana Djukic, Bato Misuric, Vesna Blagoicevic, Branko i Ognjen Djukic, Marina Misuric, Dejan Varajic sa kcerkicom Natasom i suprugom Gordanom, ispred njih mali Marko Misuric, a posljednji desno stoje Sakib Dzebic i Nermin Hadzikadunic
.

I ove godine bio je to lijep dan, dusu dao za susret Dobojlija. Okupljanje zemljaka organizirali su Dragan Mitrovic i Mirko Jelec. Zakupili su mjesto za piknik u Kvins parku u Nju Vestminsteru (Queen’s Park New Westminster), prelistali imenik i pozvali zemljake na “party”. Dragan je ovaj put “povukao”malo vise oko organizacije. Osigurao je da slavljenike docekaju rostilji i svjeze peceni cevapcici, zamislite - u lepinji. Dragan i Azra Mitrovic zive u ovom dijelu grada, gdje su nedavno kupili prelijep stan. Dragan je, inace, veliki putnik. Sa svojim kamionom proputovao je Kanadu i Ameriku uzduz i poprijeko. (“Od jedne do druge Obale, od Pacifika do Atlantika, trebaju tri dana vo`nje bez prekida, 5.500 kilometara, dvije i po tone goriva!”) Na svojim putovanjima Dragan je redovito navra}ao u posjetu Dobojlijama u raznim gradovima ovog kontinenta. Sada se malo “odmara” od daljina i vozi samo lokalne ture po Vankuveru i okolici.

Susret Dobojlija protekao je u lijepom dru`enju i uz gitaru Bate Misurica, nekadasnjeg Djokinog trubaca iz Vatrogasnog doma, koji se sada prekvalifikovao za nostalgicnije note. Okupilo se tridesetak zemljaka. Bili su tu: Dragan i Azra Mitrovic, Zoran i Vesna Blagoicevic, Branko i Aleksandra Djukic, Mirko i Smilja Jelec, Doma Panic, Dejan i Gordana Varajic, Ilija i Stefica Pranjic, Slaven i Aida Krajina, Nevzeta i Nermin Hadzikadunic, Sakib i Mina Dzebic, Svjetlana Blagoicevic, Branka Vincic, Rajko i Renata Grabovac, Kosana i Vjenceslav Henjel, Bato i Branka Misuric, plus mladi narastaj: Vedran i Nina, Ivana i Vanja, Lana i Ognjen, Dajana i Danijela, Deni, Dejan, Boris, Marina i Marko, Natasa i Tanja. Jedni su dolazili, drugi odlazili i razvozili omladinu koja je imala “precih” obaveza, tako da je bilo tesko napraviti zajednicku snimku. I na ovoj u novinama fali dosta poznatih lica. U Vankuveru i blizoj okolini ima barem jos ovoliko Dobojlija, ali mnogi su nazalost silom drugih obaveza bili sprijeceni probati Azrine kolace. Susret bi trebao prerasti u tradiciju. Dogodine na istom ili nekom drugom mjestu, Doboj u malom, deset hiljada kilometara od kuce, prisjetice se svojih korijena i najmilijih, baka i deka, rodbine i prijatelja. Svima njima uputili su i sa ovog druzenja najljepse pozdrave.