Aleksa Blagojevic – Izrael, Ferid Cehic – Svedska, Fahir Zecevic - Australija, Savo Petrovic - Amerika, Salih Begovic – Italija, Darko Ribin – Amerika, Nikola Rasic – Australija, Sergej Kreso – Holandija, Mirko Jelec – Kanada, Ratko Karabatkovic – Amerika, Slavko Rebic – Kanada

VREMEPLOV LIJEPE PISANE RIJECI

Doboj se do pred sam rat ponosio nekim svojim dobro znanim atributima. Grad na tri rijeke, na raskrscu pruga i puteva, imao je najvise zaposlenih na zeljeznici. Grad zeljeznicara bio je istovremeno i znacajan be-ha centar metalaca. “Trudbenik” i “Dalekovotka” iz Rudanke, “Montaza” i “Niski napon” bili su izvor zivota sa mnoge dobojske familije. Uz bijele rudare Rudnika krecnjaka iz Sevarlija, proizvodjace hrane iz “Bosanke”, bili su tu jos i brojni usluzni djelatnici od “Doboj-puteva” do “Elektro-Doboja” i poste, prosvjete, trgovine i ugostiteljstva .

Bila je tu jos jedna mala odabrana ceta, koja je dobojskom vremeplovu darovala i lijepu pisanu rijec - ceta novinara. Nije ih bilo mnogo, ali nisu dozvolili da im promakne niti jedan dogadjaj iz zivota njihovog grada. Na stranicama “Glasa komuna”, na talasima Radio-Doboja, ili pak kao dopisnici yu-stampe i bosansko-hercegovackih dnevnih i sedmicnih medija, dobojski novinari su cinili Doboj u ocima svijeta mozda i vecim no sto je on bio. ( Znate vec onu pricu o novinarskom pretjerivanju ! )

Dio tima iz osamdesetih: M. Jelec, F. Cehic, S. Petrovic, Sl. Babic, N. Rasic, B. Jelic, S. Begovic

Oni su sa svojim gradom dijelili svaki njegov korak i njegovo odrastanje postalo je dio njihovog privatnog zivota. Za veliku vecinu dobojskih novinara, biljezenje rasta i napretka njihovog grada stalo je prije jedne decenije. Najveci broj njih podijelio je izbjeglicku sudbinu svojih sugradjana. Novinarsko pero je “presusilo” onoga dana kada su procijenili da je najcasnije bilo prestati sa pisanjem, kada je govor mrznje nadjacao lijepu pisanu rijec.

Gdje su danas dobojski novinari? Pate li njihove neispisane recenice za Dobojem i vremenom u kome se njegovala kultura reportaze i novinarstva, govorenja i pismenosti?

Napisao Mirko Jelec

Nase novine 2005 // www.tipura.com