Sjećanje na dobojske muzičare
u periodu izmeÄ‘u dva rata /1945. – 1992. g./.



        Grad Doboj je imao bogat kulturno-zabavni �ivot, u kojem su se posebno isticali sa svojom djelatnošÄ‡u mnogi znani i na�alost mnogi zaboravljeni dobojski muzičari.
        Sa ovim člankom bih �elio  da podsjetim sve stare Dobojlije /a naravno one mlaÄ‘e da informiram, odnosno da naučim/o jednim ljudima sa velikim srcem i širokom dušom, koji su godinama uveseljavali Dobojlije /ponekad i ne sa baš pravim osmijehom na licu, pošto je muzičarski ''zanat'' sličan profesiji pajaca u cirkusu, odnosno: publika koja te gleda ne smije i ne treba da zna šta ti osjećaš u momentu, lična osjećanja i tvoje trenutno raspolo�enje je samo za tebe, inače ništa od fešte……. – To je jedno od ''10 MUZIÄŒARSKIH zapovjedi'' 
        Prvo bih �elio da se unaprijed izvinem ako zbog svoje mladosti /jer ipak sam ja iz generacije mlaÄ‘ih dobojskih muzičara '80.-'92.g./ propustim neka imena, koja su značila nešto u kulturno-zabavnom �ivotu grada u poslijeratnim godinama /imam u vidu period nakon osloboÄ‘enja Doboja 17. aprila 1945. g/.
        Po sjećanjima nekih starih Dobojlija, jedan od prvih poznatih dobojskih muzičara je bio violinista Stanko, poznatiji kao ''RUPA''. Za Stanka ''RUPU'' su se pričale legende. Ka�u, da je bio virtuoz i da je svirao na  Bečkom dvoru kao solista filharmonijskog orkestra, i da se zbog tamo neke nesretne ljubavi propio k'o svaki prosječni muzičar, tako da je na kraju svoje karijere pao na ''niske grane''. Posljednje dane svog �ivota pro�ivio kao beskućnik, svirajući po ulicama Doboja, da bi zaradio za koru hljeba i čokanjčić rakije. Ka�u, da su ga jedno jutro našli mrtvog na klupi u parku, sa violinom u zagrljaju. 
        Priču o starim dobojskim muzičarima ču produ�iti sa pričom o starom legendarnom restoranu ''BAGREM'' (kod stare �eljezničke stanice u Starom gradu), koji je početkom 50. godina bio jedan od glavnih mjesta za sakupljanje Dobojlija u to vrijeme, i restoran, u kojem su gostovale mnoge estradne zvijezde onog vremena. Smjenjivali su se orkestri, gostovali su razni muzičari pa čak i iz inostranstva, ali muzičar koji je bio domaćin i koji se nikad nije mijenjao je bio dobojski harmonikaš Sejfudin (Sejfo) Šarić. Muzičar, koji je u ono vrijeme bio prvi koji je svirao ''dugmetaru'' u Doboju /ne uobičajeno za ovo podneblje, pošto je harmonika ''dugmetara'' karakteristična za Srbiju/. Iz tih godina bih mogao spomenuti i D�orÄ‘u Popovića zvanog ''ÄŒiča'', gitaristu sa kojim sam imao čast da sviram u tamburaškom orkestru pok. nastavnika Bore (''tamburice'') Stevanovića – ali o tome malo kasnije./
        Početkom 50 godina prošlog vijeka u Doboju je bio osnovan duvački orkestar, koji je radio u sklopu Vatrogasnog društva pod dugogodišnjim rukovodstvom kapelnika, maestra Đoke Damjanovića. Pod njegovom dirigentskom palicom su se učili prvi dobojski ''pleh'' muzičari, koji su radovali Dobojlije dugo godina. Svirao je dobojski duvački orkestar i na svečanostima a bogami i kada je trebalo ispratiti nekog zaslu�nog Dobojliju na njegov posljednji ispraćaj. Ostala su sjećanja Dobojlija, za legendarni 1. majski uranak, kada nas je dobojski duvački orkestar budio  u cik zore, sa takozvanom ''BUDNICOM'', odnosno marševima, podsjećajući nas da je vrijeme za ustajanje i odlazak na svečanu proslavu 1. maja kao jednog od najva�nijih praznika iz onog vremena. Dobojska izletišta su bila prepuna od ranih jutarnjih sati, zahvaljujući ''BUDNICI'' duvačkog orkestra. Odlazile su dobojlije na Ozren i Preslicu, na Omladinsko jezero, na UšÄ‡e i na obale Usore, Spreče i Bosne, neko u Ankare a neko u Lipac. Nije bilo va�no gdje, nego je najva�nije bilo ustati sa ''budnicom'' i otići na uranak, raspuhat roštilj a bogme i okrenuti jagnje na ra�nju.
        Dobojski duvački orkestar će ostati jedan od zapamćenih simbola Doboja a najviše zahvaljujući kapelniku D�oki Damjanoviću.
        Sredinom '50. u Doboju su bile popularne prve igranke, koje su se najčešÄ‡e odr�avale u prostorijama starog Doma Armije /današnjeg KUD-a Ismet Kapetanović/ kao i u starom Hotelu ''Bosna''. Prvi dobojski muzičari, ''pioniri'' ovog ''zanata'' koji su svirali na igrankama u ono vrijeme a takoÄ‘er i u hotelu ''Bosna'' su bili:
        1. D�evad Preld�ić –bubnjevi     / 
        2. Ferid ÄŒehić – vokalni solista /
            jedini �ivi
        3. Fahir ÄŒokić – harmonika
        4. Nijaz Topić – klavir
        5. Midhat Topić – Saksofon
        6. Sulejman Begić ''Suljaš'' – gitara
        7. Mile Pećanac – saksofon
        8. Jovan /Jovica/ Simeunović – gitara
        9. Rulofs Rudo – harmonika
        10. Esad /Eso / Kreso – truba
        11. Emil Fačko – bas i gitara
        12. Sečanj Drago – gitara
        13. D�onlagić Enes – gitara
        14. Miki Arambašić – truba
        15.Rozanov – violina
        16. Anto Fačko – bugarija
        17. Mišo Nikić – gitara
        18. Svetozar Popović – gitara
        19. Zdravko Pehar – kontrabas
        Dosta od nabrojanih muzičara su svirali i u legendarnom revijskom orkestru tvornice ''TRUDBENIK'' u periodu 1950-1960 g.
        Sredinom '60. godina u Doboju su se pojavili prvi VIS-ovi /vokalno instrumentalni sastavi/ koji su produ�ili tradiciju gore navedenih ''muzičkih pionira'', tako da su igranke postale nešto bez kojeg se nije mogla zamisliti niti jedna dobojska subota. Dom armije, dom na Usori, KUD, Hotel Bosna… su bili prepuni, a muzičari koji su u to vrijeme zabavljali Dobojlije su bili: Vladimir-Vlado Vukojević ''BAJA'' (gitarista - vokal), Zlatko Plavšić (gitarista – vokal), Darko Vukojević (bubnjevi), braća Enes i Enver Sprečo (gitaristi), Mirsad Preld�ić (bubanj); Ljubo Tomić (gitara); Sead Had�ikadunić (Sejo)''Lovac'' ( bubanj), Ferid Muratović (bas), Aco Simeunović (gitara), Zlatko Starović ''Ćana''  (gitara); Nazif ''NaÄ‘e'' (iz muzeja) (klavijature – poslije bubanj)
        Početak '70 je donio neke nove smjerove u muzičkim zbivanjima u gradu Doboju, a pogotovu u pravcu narodne odnosno novokomponovane muzike. Pogotovo nakon pojave Zilhe ''Silvane'' Bajraktarević - Armenulić, djevojke sa gornje čaršije, sa kojom su se sve Dobojlije dičile i sa ponosom govorile: ''to je naša Dobojka''. 
        Zilha ili kako je bila popularnija kao Silvana, je bila zajedno sa Lepom Lukić jedan od prvih utemeljivača novokomponovane muzike na tlu bivše Jugoslavije. Zajedno sa svojom sestrom Mirjanom je proslavila Doboj i mislim da bi njeno ime trebalo na nekakav način da bude ubilje�eno zlatnim slovima u historiji dobojskog kulturnog �ivota. Nakon njihove tragične smrti u saobraćajnoj nesreći sredinom '70. njihova treća, mlaÄ‘a sestra Dina,  pokušava takoÄ‘er da napravi pjevačku karijeru, ali na�alost u nikakvom slučaju ne uspijeva niti pribli�no da postigne popularnost koju su imale njene dvije rahmetli sestre.
        Tih godina, u Doboju su se pojavila i neka nova imena u muzičarskim krugovima kao što su: harmonikaši: Ugrica (na�alost ne mogu da se sjetim imena), zatim Sreten Dakić (iz Bara); Fikret Trampić ( harmonika, poslije klavijature);  braća Damir (harmonikaš) i ''Buco'' (bas gitarista) Aličehajić, Admir ''Puba'' i Adnan''Had�ija'' Had�ikadunić (bubanj i bas gitara); Momir Suvajac ''Sova'' (vokal i gitara); ''Kliker'' (bubanj); Said Jusić (klavijature i vokal); ''Streha'' (harmonika); Stevica Stevanović (gitara i buzuki); Zdenko ''Zdeno'' Filipjak (gitara); braća Zlatko ''Ćasa'' i Vili Pavlić (gitara i bubanj); Adnan ''Pitlja'' Nezirović (bas gitara); Sejo ''Picika'' (harmonika i klavijature); Kenan Tarabar ''Keno kobila'';  
        Svi ovi dobojski muzičari su uglavnom ''tezgarili'' po tad poznatim dobojskim restoranima, od kojih su najpoznatiji bili: Hotel ''Bosna''; Motel ''UšÄ‡e''; Ribnjak u Rudanci; Bagrem; Motel ''Šešlije''; Motel ''Ševarlije'' kao i naravno sve poznate i ne toliko poznate kafane u okolini Doboja, Teslića, Dervente, Tešnja, Zavidovića, �epča, B.Broda itd.
        Krajem '70. godina u osnovnoj školi ''Josip Jovanović'' pod rukovodstvom nastavnica Slavice Bijelić i Behije (na�alost nemogu da se sjetim prezimena) je bila osnovana ''Ni�a muzička škola'' sa odsjekom klavir i harmonika, iz koje su izašli još neki dobojski muzičari, koji su nakon završetka iste, produ�ili da se bave muzikom na profesionalnijem nivou.
        Iz te generacije muzičara su: braća Robert ''Bobo'' i Dado Pinter ; braća Zoran i Goran Šuka, (klaviristi)  kao i autor ovog članka Samir Preld�ić (harmonikaš).
        Na�alost, mi smo bili jedini koji smo produ�ili da se ozbiljnije bavimo muzikom, dok su se sve one prekrasne curice - odlikašice (sa kikicama i bijelim haljinicama),  nakon završetka ni�e muzičke škole okrenule ''nekim ozbiljnijim stvarima''.
        U Doboju je tih '80. godina bila popularna i škola �eljke Pintera, koji je takoÄ‘er obučio mnoge dobojske muzičare, meÄ‘u kojima su bili i  braća Šemso i Edin Bešlagić (harmonikaši) kao i jedan od najperspektivnijih i u ono vrijeme mo�e da se ka�e jedan od najboljih harmonikaša Seid �ilić. 
        Momak sa ''gornje čaršije'', roÄ‘en u blizini kuče legendarne Zilhe ''Silvane'' i Mirjane Bajraktarević. Momak, koji je munjevitim progresom jurio ka uspjehu. Veoma rano i veoma brzo je osjetio sve lijepe i ne čak toliko lijepe strane �ivota, i jureći ka uspjehu,  produ�ava svoj put ka zvijezdama, koji mu je izgleda bio pisan. Najprogresivniji dobojski harmonikaš, dan prije odlaska na odslu�enje vojnog roka u JNA, gine u saobraćajnoj nesreći jednog sunčanog septembarskog dana 1986. godine. Seid je bio jedan od dugo zapamćenih pobjednika dobojskog festivala amatera pjevaća ''Prvi glas Doboja 1982. g'' (sa nezaboravnim hitom ''Kako ču sutra bez tebe''), bio je i  harmonikaš u KUD-u ''Ismet Kapetanović'' kao i harmonikaš orkestra ''Kalkuta''. Orkestar, koji se u svom samom početku zvao orkestar ''Bosna'' – pod rukovodstvom legendarnog dobojskog bubnjara Memišević Nermina ''MEDE'' , a zatim nakon svoje transformacije orkestar je dobio naziv ''Kalkuta'' kojeg su sačinjavali: Seid �ilić -harmonika, Samir Šestan ''Droga'' –sintisajzer, Dobriša Gavranović - gitara, Ivica Marić ''Kiva''  - bubnjevi i ''Pingvin'' -  bas gitara. To je u ono vrijeme bio prvi ''pravi'' orkestar, koji je radio na jednom profesionalnijem nivou, i koji je zahvaljujući svom menad�eru Zoranu Radonjiću pratio na koncertima i turnejama tadašnje poznate zvijezde novokomponovane estrade kao što su: Halid Bešlić, Halid Muslimović, Šerif Konjević, Mile Kitić, Šemsa Suljaković i mnoge druge znane i neznane. Ime Seida �ilića, takoÄ‘er treba da ostane zapamćeno i upisano zlatnim slovima u historiji  dobojskih muzičara. 
        Tih '70. i '80. godina jedno od najpopularnijih muzičkih zbivanja u gradu je bio festival amatera pjevača ''Prvi glas Doboja'' koji se svake godine prireÄ‘ivao u kinu ''Partizan'' u organizaciji Omladinskog komiteta Doboja a poslije u organizaciji ''Muzičke omladine''.
        Na taj festival su se prijavljivali mnogi znani i neznani dobojski interpretatori zabavne i narodne muzike. Sala ''Radničkog univerziteta'' je bila tradicionalno puna svake godine, a pobjednici su bili nagraÄ‘ivani burnim aplauzima, a Bogami su po nekada bili praćeni i zvi�ducima.
        Neki od pobjednika festivala amatera pjevaća ''Prvi glas Doboja'' su bili nakon toga dugo vremena miljenici Dobojlija i rado viÄ‘eni interpretatori po dobojskim restoranima, a neki od njih su brzo padali u zaborav.
        Dugo godina festival su pratili VIS ''Modusi'' (braća Enes i Enver Sprečo (gitare), Sejo Had�ikadunić (bubanj) i Fikret Trampić (harmonika i klavijature). 
        Spomenuću samo neke od pobjednika: D�afer Bešlagić (mlaÄ‘i); rahmetli Seid �ilić; Sanja Musić i �eljko Pupić, autor ovog članka - Samir Preld�ić, Omer Kand�ić i mnogi drugi (nadam se, i molim ostale pobjednike festivala ''Prvi glas Doboja''  ako čitaju ovaj članak, da mi se ne ljute što ih nisam poimenično spomenuo, jer ipak je od tad ''mnogo vode proteklo rijekom Bosnom'', a takoÄ‘er ih molim, da se jave Tipuri i da pošalju svoje podatke, tako da bi se ovaj spisak dopunio). 
        Tih '80. godina u Doboju je djelovao jedan veoma poznat tamburaški orkestar, koji je često vje�bao i radio u KUD-u ''Ismet Kapetanović'', a probe su se odr�avale takoÄ‘er i u prostorijama biblioteke ŠUP škole u kojoj je radio rukovodilac tog orkestra pok. nastavnik Boro (''tamburica'') Stevanović. Sastav tog tamburaškog orkestra se uveličavao i smanjivao po potrebi, ali najstalniji i dugo godina ne promijenjen sastav su činili: Boro Stevanović (prim); Jovica Simeunović (bugarija); D�orÄ‘o Popović ''ÄŒiča'' (kontrabas); Mirsad Hasukić (bas-prim) i autor ovog članka Samir Preld�ić (harmonika); 
        S vremena na vrijeme sa nama su svirali i Emil Fačko (kontrabas ili bas-prim); Zdeno Filipjak (akustična gitara ili  kontrabas) i Stevica Stevanović (bas-prim). Orkestar je uveseljavao mnogobrojne Dobojlije na različitim mjestima, često su gostovali u elitnoj dobojskoj piceriji ''AS'' (kod Hansa); u ''Vidikovcu'' (kod Fadila) u Dalmaciji (kod Save) i na mnogobrojnim svadbama i ispraćajima u vojsku. Karakteristično za ovaj akustični orkestar je bilo, da su svirali sve pjesme naroda i narodnosti iz bivše Jugoslavije, i nije bilo Dobojlije koji je prisustvovao svirci ovog orkestra, a da je otišao kući neraspolo�en i tu�an. 
        Sredinom '80. u krugu dobojskih muzičara su se pojavili ''neki novi klinci'' (pa i ne baš klinci).
        U početku tih '80. godina, značajno bi bilo spomenuti pojavu jednog naturaliziranog Dobojlije, naime Srbijanca koji je došao u Doboj u potrazi za novim �ivotom i hairom. Bio je to harmonikaš Dragan Krpić zvanog ''Gane'', kojeg su svi dobojski muzičari dosta cijenili, naročito zbog njegove izuzetne tehnike koju je imao na harmonici ''dugmetari''. Osim njega bih �elio spomenuti i još neke kolege: Memišević Nermin ''Medo'' (bubnjar – radio u prodavnici obuće ''Fruška gora'') – car za ugovaranje tezgi po okolnim dobojskim selima. Nije bilo subote ili nedelje, a da ''Medo'' nije ugovorio ''tezgu'' (nema veze dali je to festival amatera, igranka, svadba, ispraćaj ili vašar; va�no je da je ''tezga''). Svi su znali ''Medu iz Fruške gore''. Tu bih još spomenuo i harmonikaše Drago ÄŒeki; Mehmed ''Meša'' Mešić; Kemal – ''Kemo'' Daut; Mesud Kikić ''Pruga'', Senad Kikića a takoÄ‘er i  Marko Glamatović (pjevača), Omer Kand�ić (pjevać), Goran Spasojević (harmonika), Saša Janković (bas gitara); Bato Radonjić (bas gitara);
        Početkom '80 u Doboju su se pojavile i neke rok grupe, koje su ostavile svoj veliki utjecaj na razvoj muzičke historije grada u periodu izmeÄ‘u dva rata /1945. – 1992. g./. Značajno je spomenuti grupe kao što su: ''Tok �ivota'' (sa rukovodiocem: Vlado ''Baja'' Vukojević) ; ''Rezervni točak'' (sa rukovodiocem: Vukić ''Vule'' Raspopović); ''Imela'' (sa rukovodiocem: Buhro – legendarni dobojski gitarista) ; ''Ex Ponto'' (sa rukovodiocem: Samir Zilkić) i mnoge druge rok grupe koje su se skupljale i raspadale. Rok muzika je bila dosta popularna u Doboju. Trebalo bi ovom prilikom spomenuti i legendarne  rokere: Enesa ''Enu'' Omerčića (bas gitaristu),  kao i Semina (bubnjara); ''Koku'' – gitaristu; Jovana ''Batu'' Gojkovića (bubnjara); a takoÄ‘er i Slavka Rebića (basistu); �arka ''�areta'' takoÄ‘er basistu i naravno jednog od naj univerzalnijih dobojskih muzičara, legendarnog klavijaturistu Samira Šestana ''Drogu''. Bio bi grijeh da se ne spomene ime sada veće afirmisanog dobojskog muzičara, ondašnjeg ''malog'' Igora ''Gigija'' Vukojević -  u ono vrijeme su ga zvali ''čudo od djeteta'' (bubnjar).
        Od sredine '80. pa sve do 03.maja 1992 g. u Doboju je djelovao  jedan veoma uspješan orkestar sa imenom ''ORIJENT'', koji je dugo vremena radio u Hotelu ''Bosna''; u motelu ''UšÄ‡e''; često na raznim zabavama i proslavama u hali Srednjoškolskog centra, a takoÄ‘er i u hotelima u Maglaju, u odmaralištu Drašnice kraj Neuma na moru, u  �ivinicama, Vitezu, Hotelu ''Kardijal'' u Tesliću i još na mnogim mjestima u bivšoj Jugoslaviji. Stalna postava ovog orkestra su bili: Samir Preld�ić (harmonika, sintesajzer i vokal); Mensur Preld�ić (bubnjevi); Adil Alić (solo gitara) a bas gitaristi su se smjenjivali po potrebi. Kao gosti orkestra – bas gitaristi u nizu godina su bili: Bobo Pinter (sinti bas); Zdeno Filipjak; Amer Golubović; Darko Vukojević; ''Pitlja'' Nezirović; Zlatko Pavlić ''Ćasa''; Momir Suvajac ''Sova''; Zvonimir Fačko (povremeno i saksofon); Ferid Muratović i posljednji bas gitarista ovog orkestra u hotelu ''Kardijal'' u Tesliću 03.maja 1992 godine je bio Dra�en Babić ''Arči''. Orkestar je promijenio dvoje vokalnih solista. Svoj rad, orkestar je počeo sa pjevačem D�aferom Bešlagićem, a nakon njega je došla jedna izuzetna pjevačica Ljubica Juričić (radila na Grudnom u  dobojskoj bolnici).
        Namjerno spominjem datum  03.maja 1992, koji je bio ''početak kraja'' ne samo za orkestar ''Orijent'' nego i za mnoge dobojlije, koje u ovom momentu čitaju ovaj članak raseljeni negdje ''po bijelom svijetu''.
        Sa ovim datumom i ja bih završio svoju priču o dobojskim muzičarima u periodu izmeÄ‘u dva rata /1945. – 1992. g./ �elio bih još jednom da se izvinem svim onim kolegama koje sam ne namjerno ispustio. Sigurno bi imalo još mnogo toga da se piše, ali biće mi veoma drago, ako neko od kolega dopuni ovu moju priču sa nekim novim detaljima i nekim novim imenima.
        Biće mi drago, ako sam sa ovim tekstom uspio da vas vratim u one lijepe dane, kada smo svi mi �ivjeli srećno u vašem i našem Doboju.
                                     

        Vaš 
        Samir Preld�ić 
        /harmonikaš i pjevač/